Nedeljko Žugić, 1

PRAZNIM RIJEČIMA PUSTOŠI SE DUŠA!

ISTRAŽIVANJE: GUTAČI DUŠE (psi-karakteristike)

nedeljkozugic | 12 Jul, 2013 23:58

 

Prazni ljudi, u geografiji unutrašnjeg prostora, imaju velike praznine, koje oni ne osjećaju, ali ljudi sa duhom to vide kao jamu bezdanku, koja guta dušu sagovornika i svih onih koji im se primaknu.

Ne mogu se staviti u tuđi položaj i ne osjećaju tuđe rane. Uzalud se truditi da taj prostor popunite svojom dušom, osjetićete da im nedostaje nešto vrlo važno, a to je kako izgleda biti čovjekom. 

U njih kao da je svijest pala u nesvjest. Ne vide sebe, jer su pravi foliranti, i kada glume duševnost, vidi se da su od samih sebe na rastojanju.

Takve nisam privlačio, kao gromobran munje, nego sam ih prepoznavao, prije nego što progovore.  Oni vole da pričaju, samo da bi krali vaše vrijeme, jer im riječi nemaju u sebi dušu, samo su golo konzumiranje, a obično ponavljaju ono što su naučili i ''provjeravaju'' znanje na vama.  Iz njih bije stud i nedostatak emotivne topline.

Najlakše ćete ih prepoznati kada vi trebate njima nešto da kažete, u normalnom dijalogu, oni zijevaju, čak ne mogu to da kontrolišu, i kada ih upozorite, opet zjevaju. Na vas prenose samo negativnu silu zračenja, toliko snažnu da ma kako bili u duhovnom uzdignuću, ta energija pustoši vam dušu.

Od njihove ''duhovne šupljine'' uhvati vas panika, jer ne možete se čudu načuditi kako ti ljudi ne vide sebe.

Njihove gluhe uši i kameno srce čuju samo sebe i vide samo sebe. Puni su sami sebe, kao tame neprohodne. A ko krene za njima, ide u vladavinu mraka. Pravi biovampiri, koji sišu duše drugih ljudi.

Najlakše ih je testirati kada pričate o mefafizičkim pojavama ili psi-fenomenima. Toliko zjevaju da se usta razvlače od uha do uha.

Bezdušan i bez srca, to je ključan pojam za takvog čovjeka.

Psihopatski antisocijalni poremećaj, rekli bi psiholozi.

Ispod bezdušne maske, veoma tanak, skoro nepostojeći, ovitak svjesne suštine karakteriše njihov egoizam,koji su zaljubljeni u sebe, čak i u svoj prdež, više nego neko u najsvetije mirise.

Njihova socijalna vanjština je ispolirana i sija se kao pikasovo ''emajlirano posuđe'', što potvrđuje narodnu poslovicu ''sa vana kalajli, a unutra belajli''.

Narcisoidno su svjetovni, tako da to odmah otkrije svaki prosjekaš, koji je oslonac za opstanak svijeta. Vole materijalan svijet i nikada ne pokazuju novac, jer ga vole gledati na gomili Koliko god imaju – za njih je malo, a puno je kada vide da išta imaju oni koji žive u svetom siromaštvu.

Oni nisu kreativni, jer im nedostaje individualnost, nezavisno razmišljanje i jako se pridržavaju mentaliteta prosjekaša, koji imaju naglašenu materijalnu sferu pod sačem pet čula.

Ako im pričate o duhovnom rastu, prije nego što počnu zjevati, smatraće vas ludakom ili čudakom! Oni to rade u slijepom nagonu, jer ne trpe nadmoć, kao sami đavo, na vrhu igle bi da vas zlovjeri uče, a ne priznaju ni jedan nauk, osim onoga koji oni imaju u sebi.

U prisustvu drugih su u stanju da demonstriraju brižnost, da liju krokodilske suze da bi izazvali sažaljenje, da bi im zadužili duše i naplatili svoju krokodilsku suzu.

Preporučivaće vam da čitate knjige samo one koje su oni pročitali...

Oni imaju životinjsku budnu svjesnost, sve je u sferi nevidljivog i nečutog, osim ako se ne radi o njima samima. Imaju naglašen životinjski refleks opstojanja.

Boja novca zatamnila je njihovu dušu. Njihovim tijelima upravlja animalan nagon: use, nase i podase!

U njihovoj moždanoj oluji bruje životinjski hormoni, poremećene ljudske genetike, koja se nije mogla nadoknaditi vaspitanjem i prevaspitanjem, kao ni jednim pozitivnim primjerom da se razbudi duhovnost.

Bezdušan čovjek je lišen svijesti o drugima, osim ako to nije njihova korist. Možate ih krstitii koloiko god hoćete, ali u njima nema ni jedne božije iskre u sebi.

Njegovo istinsko ja je kopenzirano iz kolektivno nesvjesnog. On umije da vlada drugima, bez ikakvog osjećaja odgovornosti. Šta muu god ponudite, čak i da guta duše  drugih – neće odbiti, samo da on bude u centru pažnje i nadređen drugima.

Ovo će zvučati kao prepisano ili već čuto, ali – nije: ljudi bez duha, rođeni su u kalupu nasljednih, nezasluženih grijehova!

U sferi društvenog života,  živi su mrtvaci ili privremena bića.

Gutači duše ili „prazni“ ljudi imaju tijelo i dušu, ali nemaju duh, koji je jezgro energije svijesti o tome ko su i kakvi su ljudi oko njih.

Čovjek sa prenaduvanim egom ne posjeduje istinsku svest.

Najšire je polje između čovjeka koji ima zakržljalu duhovnost i onoga koji ima razvijenu.  

Razvijena duhovnost ispoljava se kroz srčanu čakru, koja je centar uzvišenih emocija kao što su empatija, samilost i duhovna radost.

Ljudi prazne duše gutaju duše drugih, da bi nadoknadili svoj latentni potencijal animalne, nezrele duše, koja ne može duhovno rasti.

Od gutača duše treba razlikovati ljude sa duhom koji pate od poremećaja ličnosti. To su taoci prenaduvanog ega! Ja sam ih nazvao vansebnim (koji su uvijek izvav sebe), ljudima koji pate od hipertrofične duše, i vječno traži svoj put. Oni se vremenom i u zrelim godinama mogu vratiti sebi, zavisno od ostvarenih životnih ciljeva. Ali, oni koji nemaju duše u riječima, odnosno gutači duše, su pusnici i pusnice – đavolji ljudi i đavolje žene,  nikada ne dolaze sebi. Ne mogu se liječiti, jer kako im staviti melem i zavoj na dušu, kada je nemaju! Nedostaje im empatija, uosjećavanje tuđih problema, ali i grižnja savjesti. Za njih ne postoji riječ izvinjenja i kajanja. Nošeni su, što bi rekao Njegoš, ''strašnom mišlju grudi nadutije''. Oni su ljudi sa neizlječivom prirodom; bolje reći izdivljačene prirode, koja se ne da nj pripitomiti ni ukrotiti. Prije bi uspjeli pripitomiti munju nego njih.

Oni nikada ne osjete kolektivnu dušu svih pojava, zbog uzvišene narcisoidnosti. Kada bi istinski pogledali u svoju unutrašnjost – vidjeli bi da u dnu njih samih sjedi jedan taman čovjek bez ijednog svjetlećeg traga po kojem se mogu shvatiti u relaciju prema čovjeku, osjećaju za druge. Zašto? Zato što se u njih nije duh ukorijenio.

Šta takav čovjek zna o intuitivnim prosjevima, bljescima, saznanjima? On je u u rasadniku svjetlosti pun mraka!

I moj djed je bio nepismen, ali u njemu je nešto sijalo, kao da je progutao sunce. Učio je od života i od svakog živog stvora koji mili po zemlji. Znoj mu je mirisao na bilje i govorio je nekim nemuštim jezikom, kada je liječio konje. Misli su mu se krilatile kada je gledao u sunčanu njivu!

Nema slobode ličnosti dok se ne razvije intuitivni način saznanja, čitanja nevidljivih društvenih signala i nevidljive knjige života.

Gutači duše nemaju pojma o tome! Prije ćeš uspostaviti komunikaciju sa mrtvim...''Kada bi vi znali koliko mrtvih ljudi upravlja vašim životima, poludeli bi ste od užasa'', kaže Georgije Ivanovič Gurđijev.

2012.                                                                            Nedeljko Žugić

Komentari

Dodaj komentar





Komentar će biti proveren pre nego što se objavi.

Zapamti me

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS
Powered by blog.rs - Design by BalearWeb