Nedeljko Žugić, 1

ISTRAŽIVANJE: GUTAČI DUŠE (psi-karakteristike)

nedeljkozugic | 12 Jul, 2013 23:58

Prazni ljudi, u geografiji unutrašnjeg prostora, imaju velike praznine, koje oni ne osjećaju, ali ljudi sa duhom to vide kao jamu bezdanku, koja guta dušu sagovornika i svih onih koji im se primaknu.

Ne mogu se staviti u tuđi položaj i ne osjećaju tuđe rane. Uzalud se truditi da taj prostor popunite svojom dušom, osjetićete da im nedostaje nešto vrlo važno, a to je kako izgleda biti čovjekom.

U njih kao da je svijest pala u nesvjest. Ne vide sebe, jer su pravi foliranti, i kada glume duševnost, vidi se da su od samih sebe na rastojanju.

Takve nisam privlačio, kao gromobran munje, nego sam ih prepoznavao, prije nego što progovore. Oni vole da pričaju, samo da bi krali vaše vrijeme, jer im riječi nemaju u sebi dušu, samo su golo konzumiranje, a obično ponavljaju ono što su naučili i ''provjeravaju'' znanje na vama. Iz njih bije stud i nedostatak emotivne topline.

Najlakše ćete ih prepoznati kada vi trebate njima nešto da kažete, u normalnom dijalogu, oni zijevaju, čak ne mogu to da kontrolišu, i kada ih upozorite, opet zjevaju. Na vas prenose samo negativnu silu zračenja, toliko snažnu da ma kako bili u duhovnom uzdignuću, ta energija pustoši vam dušu.

Od njihove ''duhovne šupljine'' uhvati vas panika, jer ne možete se čudu načuditi kako ti ljudi ne vide sebe.

Njihove gluhe uši i kameno srce čuju samo sebe i vide samo sebe. Puni su sami sebe, kao tame neprohodne. A ko krene za njima, ide u vladavinu mraka. Pravi biovampiri, koji sišu duše drugih ljudi.

Najlakše ih je testirati kada pričate o mefafizičkim pojavama ili psi-fenomenima. Toliko zjevaju da se usta razvlače od uha do uha.

Bezdušan i bez srca, to je ključan pojam za takvog čovjeka.

Psihopatski antisocijalni poremećaj, rekli bi psiholozi.

Ispod bezdušne maske, veoma tanak, skoro nepostojeći, ovitak svjesne suštine karakteriše njihov egoizam,koji su zaljubljeni u sebe, čak i u svoj prdež, više nego neko u najsvetije mirise.

Njihova socijalna vanjština je ispolirana i sija se kao pikasovo ''emajlirano posuđe'', što potvrđuje narodnu poslovicu ''sa vana kalajli, a unutra belajli''.

Narcisoidno su svjetovni, tako da to odmah otkrije svaki prosjekaš, koji je oslonac za opstanak svijeta. Vole materijalan svijet i nikada ne pokazuju novac, jer ga vole gledati na gomili Koliko god imaju – za njih je malo, a puno je kada vide da išta imaju oni koji žive u svetom siromaštvu.

Oni nisu kreativni, jer im nedostaje individualnost, nezavisno razmišljanje i jako se pridržavaju mentaliteta prosjekaša, koji imaju naglašenu materijalnu sferu pod sačem pet čula.

Ako im pričate o duhovnom rastu, prije nego što počnu zjevati, smatraće vas ludakom ili čudakom! Oni to rade u slijepom nagonu, jer ne trpe nadmoć, kao sami đavo, na vrhu igle bi da vas zlovjeri uče, a ne priznaju ni jedan nauk, osim onoga koji oni imaju u sebi.

U prisustvu drugih su u stanju da demonstriraju brižnost, da liju krokodilske suze da bi izazvali sažaljenje, da bi im zadužili duše i naplatili svoju krokodilsku suzu.

Preporučivaće vam da čitate knjige samo one koje su oni pročitali...

Oni imaju životinjsku budnu svjesnost, sve je u sferi nevidljivog i nečutog, osim ako se ne radi o njima samima. Imaju naglašen životinjski refleks opstojanja.

Boja novca zatamnila je njihovu dušu. Njihovim tijelima upravlja animalan nagon: use, nase i podase!

U njihovoj moždanoj oluji bruje životinjski hormoni, poremećene ljudske genetike, koja se nije mogla nadoknaditi vaspitanjem i prevaspitanjem, kao ni jednim pozitivnim primjerom da se razbudi duhovnost.

Bezdušan čovjek je lišen svijesti o drugima, osim ako to nije njihova korist. Možate ih krstitii koloiko god hoćete, ali u njima nema ni jedne božije iskre u sebi.

Njegovo istinsko ja je kopenzirano iz kolektivno nesvjesnog. On umije da vlada drugima, bez ikakvog osjećaja odgovornosti. Šta muu god ponudite, čak i da guta duše drugih – neće odbiti, samo da on bude u centru pažnje i nadređen drugima.

Ovo će zvučati kao prepisano ili već čuto, ali – nije: ljudi bez duha, rođeni su u kalupu nasljednih, nezasluženih grijehova!

U sferi društvenog života, živi su mrtvaci ili privremena bića.

Gutači duše ili „prazni“ ljudi imaju tijelo i dušu, ali nemaju duh, koji je jezgro energije svijesti o tome ko su i kakvi su ljudi oko njih.

Čovjek sa prenaduvanim egom ne posjeduje istinsku svest.

Najšire je polje između čovjeka koji ima zakržljalu duhovnost i onoga koji ima razvijenu.

Razvijena duhovnost ispoljava se kroz srčanu čakru, koja je centar uzvišenih emocija kao što su empatija, samilost i duhovna radost.

Ljudi prazne duše gutaju duše drugih, da bi nadoknadili svoj latentni potencijal animalne, nezrele duše, koja ne može duhovno rasti.

Od gutača duše treba razlikovati ljude sa duhom koji pate od poremećaja ličnosti. To su taoci prenaduvanog ega! Ja sam ih nazvao vansebnim (koji su uvijek izvav sebe), ljudima koji pate od hipertrofične duše, i vječno traži svoj put. Oni se vremenom i u zrelim godinama mogu vratiti sebi, zavisno od ostvarenih životnih ciljeva. Ali, oni koji nemaju duše u riječima, odnosno gutači duše, su pusnici i pusnice – đavolji ljudi i đavolje žene, nikada ne dolaze sebi. Ne mogu se liječiti, jer kako im staviti melem i zavoj na dušu, kada je nemaju! Nedostaje im empatija, uosjećavanje tuđih problema, ali i grižnja savjesti. Za njih ne postoji riječ izvinjenja i kajanja. Nošeni su, što bi rekao Njegoš, ''strašnom mišlju grudi nadutije''. Oni su ljudi sa neizlječivom prirodom; bolje reći izdivljačene prirode, koja se ne da nj pripitomiti ni ukrotiti. Prije bi uspjeli pripitomiti munju nego njih.

Oni nikada ne osjete kolektivnu dušu svih pojava, zbog uzvišene narcisoidnosti. Kada bi istinski pogledali u svoju unutrašnjost – vidjeli bi da u dnu njih samih sjedi jedan taman čovjek bez ijednog svjetlećeg traga po kojem se mogu shvatiti u relaciju prema čovjeku, osjećaju za druge. Zašto? Zato što se u njih nije duh ukorijenio.

Šta takav čovjek zna o intuitivnim prosjevima, bljescima, saznanjima? On je u u rasadniku svjetlosti pun mraka!

I moj djed je bio nepismen, ali u njemu je nešto sijalo, kao da je progutao sunce. Učio je od života i od svakog živog stvora koji mili po zemlji. Znoj mu je mirisao na bilje i govorio je nekim nemuštim jezikom, kada je liječio konje. Misli su mu se krilatile kada je gledao u sunčanu njivu!

Nema slobode ličnosti dok se ne razvije intuitivni način saznanja, čitanja nevidljivih društvenih signala i nevidljive knjige života.

Gutači duše nemaju pojma o tome! Prije ćeš uspostaviti komunikaciju sa mrtvim...''Kada bi vi znali koliko mrtvih ljudi upravlja vašim životima, poludeli bi ste od užasa'', kaže Georgije Ivanovič Gurđijev.

2012. Nedeljko Žugić

Komentari

Ko sam ja?

Stručnoj redakciji za književnost Enciklopedije Republike Srpske

BIOGRAFIJA SA BIBLIOGRAFIJOM

Nedeljko Žugić, pjesnik, romansijer, izdavač i novinar, rođen je 20. januara 1952. godine u Olovu, gdje je završio osnovnu školu (1968), a srednju (1971), Višu socijalnu školu (1978) i visoku - socijalni rad (1982 u Sarajevu. Nadalje se školovao po pravilu ‘‘Koža je ogledalo mozga, kao posvećenik i prosvjetljenik istine, što će naknadno objaviti (opečaćeno djelima)…
Živio je od 1968 do 1995. godine u Sarajevu, a sada živi na Palama.
Radio je u ‘‘Energoinvestu’’ od 1974. do 1992. godine, na raznim poslovima, studirao i pisao uz rad;
Opštini Ilidža 1992 (april, maj, juni), kao urednik lista ‘‘Srpsko slovo’’;
Sarajevsko-romanijski korpus (juli, avgust, septembar), kao urednik lista ‘‘Srpski vojnik’’;
Ministarstvu za boračka pitanja u Vladi Republike Srpske (1993 do juna 1994), kao stručni saradnik za humanitarne poslove;
Zavodu za udžbenike (tada RIZ ‘‘Prosvjeta) i nastavna sredstva Republike Srpske (od juna 1993. do avgusta 1995), kao urednik u izdavačkoj djelatnosti;
Od septembra 1995. do do maja 2000. prvi slobodni umjetnik Republike Srpske, bavio se istraživanjem sociološko-psiholoških fenomena i pojava, govorio svoju monodramu ‘‘Ode, a da nije poginuo’’ i fotografisao učenike sarajevsko-romanijsko-drinske regije (preko 10 hiljada);
Od maja 2000. radi kao glavni i odgovorni urednik Informativno-stručnog časopisa ‘‘Šume’’ u JPŠ ‘‘Šume Republike Srpske’’;
U toku 1993.godine osnivao Udruženje za informativno kulturnu djelatnost ‘‘Sveti Sava’’, a 1998. Književnog fonda ‘‘Sveti Sava’’, (gdje je izdavač i glavni i odgovorni urednik i časopisu ‘‘Glas istoka’’ (od 2008).
Od 2000. godine do 2006. bio je predsjednik Udruženja (ali i osnivač) književnika – Podružice sarajvsko-romanijsko-drinske regije.

Objavio je:

1. ‘‘Samoubica objašnjava svoj slučaj’’ (roman), ‘‘Svjetlost’’, Sarajevo, 1988. godine;
2. ‘‘Baštinski dar’’ (poezija), ‘‘Univerzal’’, Tuzla, 1999. godine;
3. ‘‘Uzlazno padanje’’ (drama), ‘‘Sterijino pozorje’’, Novi Sad, 1999. godine;
4. ‘‘Molitva za mrtve’’ (poezija), RIZ ‘‘Prosvjeta’’, Srpsko Sarajevo, 1993. godine;
5. ‘‘Zbogom Sarajevo’’ (poezija), Udruženje za informativno-kulturnu djeltnost ‘‘Sveti Sava’’, Srpsko Sarajevo, 1996. godine;
6. ‘‘Romanijski soneti’’ (poezija), Udruženje za informativno-kulturnu djeltnost ‘‘Sveti Sava’’, Srpsko Sarajevo, 1997. godine;
7. ‘‘Ona koje ima’’ (poezija), Književni fond ‘‘Sveti Sava’’, Srpsko Sarajevo, 1999. godine;
8. ‘‘Ode, a da nije poginuo’’ (poetsko-filozofska drama), Književni fond ‘‘Sveti Sava’’, Srpsko Sarajevo, 1999. godine;
9. ‘‘Pjevljive priče’’ (poezija za djecu), Književni fond ‘‘Sveti Sava’’, Srpsko Sarajevo, 2002. godine;
10. ‘‘Očevim jezikom’’ (poezija), Zavod za udžbenike i nastava sredstva, Istočno Sarajevo, 2004. godine;
11. ‘‘Viđenje unaprijed – život na brisanom prostoru’’ (dokumentarna hronologoja), Književni fond ‘‘Sveti Sava’’, Srpsko Sarajevo, 2005. godine;
12. ‘‘Izabrane pjesme’’ (poezija), Književni fond ‘‘Sveti Sava’’, Srpsko Sarajevo, 2006. godine;
13. ‘‘Roman o Ivani’’ (roman), Književni fond ‘‘Sveti Sava’’, Srpsko Sarajevo, 2007. godine;
14. ‘‘Sjenke’’ (roman), Književni fond ‘‘Sveti Sava’’, Srpsko Sarajevo, 2006. godine;
15. ‘‘Pjesnici u đačkom kolu’’ (izbor poezije pjesnika sarajevsko-romanijsko-drinske regije za djecu), Književni fond ‘‘Sveti Sava’’, Srpsko Sarajevo, 2008. godine;
16. ‘‘Jezikom duše’’ (roman), Književni fond ‘‘Sveti Sava’’, Srpsko Sarajevo, 2010. godine.

Član je Udruženja književnika Republike Srspke i Srbije, Udruženja šumarskih inženjera i tehničara, osnivač Udruženja za informativno-kulturnu djelatnost i Književnog fonda ‘‘Sveti Sava’’ i ‘‘Glasa istoka’’ – časopisa za književnost, umjetnot, nauku i društveni život.
Objavljivao je u ‘‘Oslobođenju’’, ‘‘Našim danima’’, ‘‘Licima’’, ‘‘Životu’’, ‘‘Mostovima’’, ‘‘Stvaranju’’, ‘‘Mladosti’’, ‘‘Energoinvestu’’, ‘‘Životu’’, ‘‘Odjeku’’, ‘‘Književnoj reči’’, ‘‘Književnim novinama’’, ‘‘Oku’’, ‘‘Javnosti’’...
O njegovim knjigama su pisali:

• Majo Otan (Jugo-harakiri Nedeljka Žugića - o romanu ‘‘Samoubica objašnjava svoj slučaj’’, ‘‘Naši dani’’, 1988);
• Vladimur Jagličić (Stihovi slikani užasom - o zbirci pjesama ‘‘Molitva za mrtve’’, ‘‘Javnost’’, 1995);
• Radoslav Samarddžija (Pjesme ratnog užasa - o zbirci pjesama ‘‘Molitva za mrtve’’, Oslobođenje 1994);
• Milanko Vitomir Mali (Sonetna daronosnica - o zbirci pjesama ‘‘Romanijski soneti’’, Oslobođenje, 2000);
• Nedeljko Zelenović (Soneti bola i radovnja - o zbirci pjesama ‘‘Romanijski soneti’’, Oslobođenje, 2000);
• Nedeljko Zelenović (Ženi na putu od ničega do nečega - o zbirci pjesama ‘‘Ona koje ima’’, Oslobođenje, 2001);
• Milenko Stojčić (Lirske epistole Nedeljka Žugića - o zbirci pjesama ‘‘Ona koje ima’’, ‘‘Glas srpske’’, 2002);
• Radoslav Samadžija (Rat nas je sve pobjedio - o poetsko-filozofskoj drami ‘‘Ode, a da nije poginuo’’, ‘‘Glas srpske’’, 2002);
• Nedeljko Zelenović (Oda čovjeku i duši - zbirci pjesama ‘‘Očevim jezikom’’, ‘‘Glas srpske’’, 2004);
• Radoslav Samardžija (Poetski naboj romana - o romanu ‘‘Sjenke’’, ‘‘Gls srpske’’, 2004);
• Tanja Trifunović (Put čudnovate staze srca - o romanu ‘‘Sjenke’’, ‘‘Nezavisne novine’’ 2008);
• Bojana Popadić (U bijeloj sjenci oblaka - o romanu ‘‘Roman o Ivani’’, ‘‘Glas srpske’’, 2007);
• Nedeljko Zelenović (Spasiće nas ljubav i praštanje - o romanu ‘‘Roman o Ivani’’, knjiga književnih kritika ‘‘Lažljivci koji govore istinu’’ Nedeljka Zelenovića, 2011);
• Nedeljko Zelenović (Pisci su lažljivci koji govore istinu - o romanu ‘‘Sjenke’’, knjiga kjiževnih kritika ‘‘Lažljivci koji govore istinu’’ Nedeljka Zelenovića, 2011);
• Željka Domazet (Sjenke rata i rasula - o romanu ‘‘Sjenke’’, ‘‘Glas srpske’’, 2006);
• Saša Šekara (Nebeske suze spasa - o zbirci pjesama ‘‘Izabrane pjesme’’, ‘‘Glas srpske’’, 2007);
• Nedeljko Babić (Poetika u nagonu izviđanja - o zbirci pjesama ‘‘Očevim jezikom’’, ‘‘Oslobođenje’’, 2001);
• Zoran Kostić (Oči duše - o zbirci pjesama ‘‘Očevim jezikom’’, ‘‘Glas srpske’’, 2006);
• Radoslav Samardžija (Moderno literarno djelo - o romanu ‘‘Roman o Ivani’’, ‘‘Nezavisne novine’’, 2007);
• Mihailo Orlović (Veži me tako da mogu da letim - o romanu ‘‘Roman o Ivani’’, ‘‘Glas srpske’’, 2006);
• Radoslav Samardžija (Mozaička poetsko-dokumentarističko-filozofska struktura romana - o romanu ‘‘Sjenke’’, sajt www.svsava.org, 2006);
• Radomir Jagodić (Ljubav Bisere i nauma je Nojeva arka spasa - o romanu ‘‘Jezikom duše’’, ‘‘Glas istoka’’, 2011);
• Petar Aškraba zagorski (U središtu knjige je ljubav - o romanu ‘‘Jezikom duše’’, ‘‘Glas istoka’’, 2011);
• Dušan Zurovac (U znaku traganja - o romanu ‘‘Jezikom duše’’, ‘‘Glas istoka’’, 2011).

Zastupljen je u:
• ‘‘Enciklopediji pjesnika Jugoslavije 1990. godine’’,
• ‘‘Antologiji savremene srpske poezije pjesnika rođenih poslije 1945. godine’’ Vladimira Jagličića i
• ‘‘Nasukani na list lirike’’ (antologiji savremene srpske poezije Bosne i Hercegovine) Anđelka Anušića i Živka Maleševića.

Nagrade:

• Nagrada ‘‘Slovo gorčina’’ (1981 i 1982),
• Gordanino proleće (1980),
• Plaketa ‘‘Pjesnik - svjedok vremena’’ za knjigu ‘‘Ona koje ima’’, 2002.,
• Plaketa ‘‘Svetosavlje’’ Trebinje, 2003.,
• Istina o Srbima (Gradiška),
• Književne zajednice ''Jovan Dučić'' za najbolju pjesmu u 2002. godini,
• Povelja Vidovdanskih pjesničkih susreta za rukopisnu zbirku pjesama ‘‘Zbogom Sarajevo’’ 1996.,
• Povelja Književnog fonda ‘‘Sveti Sava’’ za najbolju knjigu na temu ljubavi za roman ‘‘Roman o Ivani’’, 2009.

Projekti:
''Prvi festival guslara Bosne i Hercegovine'', Ilijaš 1991. godine,
‘‘Vidovdanski pjesnički susreti’’ u Sokocu (od 1993 godine),
Udruženja za informativno-kulturnu djelatnost i Književnog fonda ‘‘Sveti Sava’’ (objavilo je 55 knjiga raznih žanrova i raznih autora),
Ratnih izdanja knjiga i novina u Republici Srpskoj (‘‘Srpski vojnik’’ - kasnije ‘‘Srspka vojska’’, ‘‘Rat u pjesmi’’ – prva štampana knjiga u ratu 1993. godine i prvih štampanih izdanja u RIZ ‘‘Prosvjeta’’ – sada Zavodu za udžbenike i nastavna sredstva),
‘‘Književnici zajedno’’,
‘‘Knjižvnici sa prirodom’’,
‘‘Pjesnici u đačkom kolu’’ (antologija pjesnika za djecu sarajevsko-romanijsko-drinske regije),
Informativno-stručnog časopis ‘‘Šume’’,
‘‘Glas istoka’’, časopis za književnot, umjetnost, nauku i ruštveni život,
‘‘Đurđevdnski krst na Romaniji’’ (humanitarna akcija)
‘‘Alter-ego’’ (centra za ličnu, bračnu i porodičnu problematiku) i mnogih nevladinih organizacija koje su uticale da se ‘‘skinu’’ sankcije opštinama u Republici Srpskoj, sprečavao sukobe, kao što su pobune vojske, kao i drugih pobuna na relacijama koje nisu za javnost.
Piše filmske scenarije (‘‘Druga ruka’’, ‘‘Čuvari predsjednika’’, ‘‘Nema pare bez omare’’, ‘‘Miljacka - rijeka života i smrti’’, ‘‘Život na rukama’’...)
Istražuje sociološko-psihološke fenomene i pojave.

Objavio je traktate jasne do bola: ‘‘Rat mitova’’, ‘‘Kraj trojedne Bosne i Hercegovine’’, ‘‘Kolektivna smrt naroda’’, ‘‘Čovjek je uzrok haosa’’, ‘‘Ko je grobar Srba u BiH’’, ‘‘Kome treba ovakva policija’’, ‘‘Nikolino samo(ubistvo)’’, ‘‘Nepotpisani pečat istine’’, ‘‘Šumska mafija pustoši šume’’,’’Nestanak šuma je krađa budućnosti’’, ‘‘Balvan pukao od opterećenja’’, ‘‘Rat filmskom industrijom’’, ‘‘Neka književnika makar nikome ne trebali’’, ‘‘Samouništenju naroda prethodi kriza kulture’’, ‘‘Sebi fabrike – narodu višak nemanja’’, ‘‘Nestala je krivina udesno’’, ‘‘Infektivan jezik mržnje’’, ‘‘Prodaja Srebrenice’’, Sodoma i gomora’’, ‘‘Splav koji prokišnjava’’, ‘‘Medijski linč SDS-a’’, ‘‘Nekažnjeni čitač budućnosti’’, ‘‘Pođi-stani-odustani’’, ‘‘Prosjački štap za odlikovane’’, ‘‘Upozorenje Srbia na zle sile’’, ‘‘Višegrdska staza – od svjetske manifestacije do prvatizacije’’, ‘‘Lažljivci koji govore istinu’’, ‘‘Žive rane peku, a srce ne puca’’, ‘‘Vladavina diktature nerada i nereda’’, ‘‘Proizvođači prošlosti – kradljivci budućnosti’’, Najezda loših pisaca’’, Sa Titom energija zablude, poslije Tita strah od budućnosti’’, ‘‘Pazi se, prisluškuju’’, ‘‘Svijest pala u nesvijest’’, ‘‘Infektivan jezik mržnje’’, ‘‘Duhovi zlobe’’, ‘‘Da te nema trebalo bi te izmisliti’’, ‘‘ Banke bez fabrika kradu budućnost’’, ‘‘U svetom siromaštvu vlast čeka narodna sačekuša’’, ‘‘Da te nema trebalo bi te izmisliti’’, itd.

Adresa:
Romanijska 87
71420 Pale

e-mail: nedeljko.zugic@gmail.com
http://nedeljkozugic.blog.rs/
Telefoni: +387 (0)57 226-538, +387 (0)65 543-983

Meni

Pretraži

Kalendar

«	Jul 2013					»
Po	Ut	Sr	Če	Pe	Su	Ne
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31