Nedeljko Žugić, 1

PRAZNIM RIJEČIMA PUSTOŠI SE DUŠA!

Bosna i Hercegovina: SILOVANA UČITELJICA ŽIVOTA

nedeljkozugic | 31 Oktobar, 2013 10:38

 

 

 DOKAZ DA JE ISTORIJA SILOVANE UČITELJICE ŽIVOTA

 

Odličnio, Azeme (Azem Selimović, Olovo), ''pali s neba'', jer nam je istorija, neponovljivo ''silovana učiteljica života'' i pišu je ''pobjednici'', koji drže mač pravde, a sada nepismeni i stranci. Sljedeća godina, kada bude 100 godina od pogibije Franca Ferdinanda, koji je za Hrvate i Bošnjake - terorista, a za Srbe Heroj (a do juče nije bilo tako, u lažnoj koheziji jugoslovenstva), šta smo mi onda svi skupa u Bosni? Dvojedni, trojedni, stojedni, ofarbani svim bojama, a nigdje nema demokratije i progresa! Narod ukradene budućnosti! A sa takvima je lako manipulisati?

Kako dvojedni?
Jednostavno, ovako: sa Titom energija zablude, a posljuje njega ratovi i strah od budućnosti. Slika kolektivno nesvjesnog polja je jako porozna, gola, raspršena i bez okvira...Pjevati ''druže Tito mi ti se kunemo da sa tvoga puta ne skrenemo'' je taj oreol energije zablude, a sada tražiti rješenje sa ovakvim političartrima je takva energija zablude da je ne bi riješio ni svjetski mislilac Tolstoj u Jasnoj poljani, nego bi opet pisao ''Rat i mir''.
Poslušaj samo kako o Gaavrilu Principu pjeva grleni i najgrleniji pjevač titove ''kohezije jugoslovenstva'', koja se prvo razbila od glavu Srbima, pa onda i svim ostalima:

Odjekuju zvuci dobošara
Sarajevo dočekuje cara
Vidovdanak za pohod bijaše
Ferdinand se krenu do Bentbaše

Gavrilo, Gavrilo,
Mladi junače iz Bosne
Tvojih se djela Gavrilo
Zemljaci tvoje ponose
Mladi junače iz Bosne
Gavrilo, Gavrilo Principe

Sunce sinu sa plavih visina
Sakupi se narod iz daljina
Smjeli junak u narodu bio
Sa tri pucnja cara usmrtio

Ropstvo tešako, a sloboda mila
Slavi narod Principa Gavrila
Gdje Miljacka teče još i sada
Spomen osta na pločniku grada

Gavrilo, Gavrilo,
Mladi junače iz Bosne
Tvojih se djela Gavrilo
Zemljaci tovje ponose
Mladi junače iz Bosne
Gavrilo, Gavrilo Principe
(http://www.youtube.com/watch?v=Y-BFv7ulNcE)
Otkud sad terorista, pitaju se zajapureno Srbi, a stušljivo i pomirljivo, tražeći iskonstruisane razloge za ćutanje ili ''malo težu odbranu'' Bošnjaci, dok hrvatski mit, nešto iza podne, kada sunce nad Bosnom počne dobijati sjenke – namiguje ko carslka namiguša! Nismo li trojedni, stojedni, ofarbani svim bojama? Dobro je rekao komšija Asem Selimović ''pali s neba''. A to je tačno, već je naučno dokazano da postoje vanzemaaljci, ali mislim da mi sa njima nemamo ništa. Oni i ako postoje – savršenija suu bića od nas!
No, citiraću iz mog romana, koji je antireatni, ''Sjenke'' (objavio ga Zavod za udžbenike i nastavna sredstva) ''Rat mitova u Bosni'':
Predratno, trojedno područje Bosne i Hercegovine je bilo pod vlašću velikog broja osvajača: Rimljana, Kelta, Osmanlijskog carstva, Austrougarske monarhije, partizansko-komunističkih vladara, a 1992. godine gospodara rata i papirnate nezavisnosti priznate rezolucijom 755 Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija.
Čuvari lijepih vremena sjećaju se Bosne i Hercegovine koja je bila srce socijalističke Jugoslavije. Preko lica njene istorije prelijetali su robovi grijehova. Kada se oslobode potisnutog straha, vide silu ispred vjere. Zašto nikada nije bilo obrnuto: prvo vjera pa onda sila? Vjerovatno radi toga što su uvijek iz nje prognani ili pogubljeni nevini ljudi.
Je li Bosna "Prkosna Od Sna" – satkana od pjenušavih snova "kamenog spavača"? Njene osvajače su, opjancani nadahnućem opjevali pjesnici, uz namigivanje mitova o postanku naroda. Sjenka namiga pružala se na njenu teritoriju, koja dobija i gubi vladare. Sjenka srpske istorije titrala je u krošnji drveta koje je iščupano i okrenuto u nebo – gdje živi nebeski narod.
Sjenka hrvatske istorije padala je iz tamnog oblaka na stoljetnu hrvatsku zemlju na kojoj su znakovi vatikanske najezde. Sjenka muslimanske istorije padala je u jezero stranaca u matičnim knjigama rođenih i gubila se u njenim dubinama. Nikakvo čudo, Bosna je zemlja suprotnosti. U njoj vladaju mitovi, ko bi drugi. Kada izlazeće sunce obasja mit jednog naroda, on baca dugu sjenku na druga dva. U zenitu, mitovi su ravnopravni, ali čim sunce krene ka zapadu, dva mita potpuno pomrače treći.
Svijetli izbojci srpskog mita uselili su se u jezik kojim se govori u Bosni. Vuk Karadžić ga je proglasio "najljepšim srpskim jezikom" – čistim kao nebeska suza. Gledajući na jezički identitet Bosna je srpska zemlja, zasjenjena sa tri vjerska mita. Prvi mit o Bosni naseljenoj Srbima je iz povelje bana Matije Ninoslava Dubrovčanima, u kojoj stanovnike Bosne naziva Srbima. Njega prati Ajnhardov podatak iz 882. godine, kada je Ljudevit Posavski došao među Srbe koji su držali veliki dio Dalmacije. Bosna je srpska zemlja odvojena rijekom Drinom. Sve tri vjeroispovijesti koje govore štokavskim narječjem su islamizirani ili pokatoličeni Srbi...
Hrvatski nacionalni mit kaže da je Bosna pod sjenkom tuđeg neba. Sjenka će nestati kada ne bude više Bosne. To svjedoči srednjovjekovni ikavski zapis, jer ikavicom pišu samo Hrvati. To znači da je ona hrvatska zemlja. Krunski dokaz je banska titula koju su od bana Borisa do bana Tvrtka nosili bosanski vladari. To je autentična hrvatska vladarska titula. Svi bosanski mitovi su katolici. U Bosni živi od 32-35 posto pravoslavnih Hrvata, 50-52 posto neslovenskih Vlaha, 6-7 posto posrbljenih Bugara, Grka, Albanaca, i Jermena i 8-10 posto pravih etničkih Srba koji su došli za vrijeme austrougarske vladavine i dvije Jugoslavije.
Muslimanski nacionalni mit nastao je u podne, kada nema sjenke, s jednim okom na izlazak, a sa drugim na zalazak sunca. Okružen je sjenkama srpskog i hrvatskog mita. Oni su mu ukrali sjenku. Od izlaska do zalaska sunca – nema sjenke! Ima samo na mjesečini. A sjenka i jeste granica između svjetla i tame. Zato je muslimanski nacionalni mit izronio iz srednjovjekovne bosanske države, kada je došlo do bogumilskog prihvatanja islama. Prema tome, u predturskom vremenu do 1850. godine, muslimansko stanovništvo je bilo u apsolutnoj većini u Bosni. U prilog tome ide činjenica da je crkva bosanska bila u opštem povlačenju i propadanju prije turskog osvajanja.
Mitovi u Bosni ratuju dokazujući nedokazivo. Svaki za sebe je izvorni stanovnik Bosne. Druga dva su otpadnici od matične vjere, stranci u matičnim zemljišnim knjigama. Siju iluzije koje im se razbijaju o glavu. Tada vide crno sunce iznad glave. Pošli bi za silovanom učiteljicom života, ali ne vide prst pred okom. Zato im sunce izlazi ispod tuđeg neba.

NAPOMENA: DA SAM BOŠNJAK – REKLI BI DA JE OVO PLAĆEN I NARUČEN TEKST. No, nije, ja sam samo dobromislen i pravorječiv čovjek. Sa nazlobim neću da komentarišem i ulazim u bilo kakav transfer!


Nedeljko Žugić, samostalni istraživač

Komentari

Dodaj komentar





Komentar će biti proveren pre nego što se objavi.

Zapamti me

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS
Powered by blog.rs - Design by BalearWeb