Nedeljko Žugić, 1

PRAZNIM RIJEČIMA PUSTOŠI SE DUŠA!

TAJKUNI U SPC

nedeljkozugic | 10 Novembar, 2012 20:25

Ostvareno još jedno moje ’’proročanstvo’’  

VASILIJE JE TAJKUN U MANTIJI

 

Dugo godina sam govorio, pa čak i u monodrami ’’Ode, a da nije poginuo’’, sa usredsređenom molitvom mojom: ’’Bože, oslobodi me i primisli zlih i da umom ne krivudam, ima je na internetu) i ceremonijalnim krštenjem i stavljanjem u džepove narodnog kapitala, od čega će narodu ostati višak nemanja ili sveto siromaštvo. Dovoljno je ukucati samo moje ime i prezime i vidjeti to na stotine sajtova, koji su to zdušno prenijeli ili mome imenu i prezimenu kada dodate ’’viđenje unaprijed’’...

Ipak, ima jedno drastično svjedočenje koje nisam htio objaviti, ne zato što sam strašiv, već da ideja prožme mase, jer vlada pravilo ’’ubistva dokaza’’, i da se obnaroduje u kolektivno svjesnom i nesvjesnom da se samo socijalnim nemirima mogu početi rješavati problemi, nikako drugačije. Ja sam jedan od projekata vođa, ali samo mladih do 35 godina! Ispred njih ću stati – jer su im lopovi, sa blagoslovom crkvenih velikodostojnika, pa i popova i popaca,  na koje sam ja godinama ukazivao, ukrali budućnost! To mladima  gasi energiju nade! zbog toga, dobromisleno, bez primisli zle, pravorječivo, nudim javno

OPIS SVJEDOČENJA:

Malo uvida, a ja umijem sažimati, bez epske opširnosti, a i kako ne bi kada sam sve to  preživljeo i adlerovski uosjetio. Za vrijeme tvrde i neprikosnovene vladavine SDS-a, našao sam se u njihovim prostorijama na Palama u kojoj su bili Slobodan Ninković, Gordana Đogo (žena Riste Đoge) i Vitomir Milanko Mali (poginuo 2002). U sjedištu  kancelarije dominirala je velika slika Biljane Plavšić (vidi sliku, slikala G. Đogo) i rekao sam im: Ova će se otkinuti od lopovske oligarhije SDS-a! Ubrzo, za vrijeme predsjedničkog mandata, ona osniva SNS (Srpski narodni savez).

Kada niko od živih u Sokocu nije smio da okupi jezgro ljudi i napravi osnivačku skupštinu SNS Sokolac, ja sam to učinio na Spasovdan (gle simbolike, kada je Bogočovjek od zlih ljudi uzletio u nebo) i gradom je vladao strah dušegubac - da je to grupa luđaka koja je osuđena na smrt po diktatu moćnika iz zavjetrine.

 

To je bilo vrijeme straha, u kojem je lopovska oligarhija SDS-a mogla da te skloni iz života, bez straha od pronalaženja ubica i njihovih platiša.

Jedne prilike, kada su mene potjerali, uspio sam autom izmaknem do Knežine. Tu sam uzeo brata Veljku i krenuo kod Vladike Vasilija Kačavende. Primio me u Vladičinom dvoru, tada u Centru grada, a iznad njega je dominirala velika slika, ulje na platnu, sa njegovim likom. Brada umašćena od lopovluka. Znao sam da to nije mjesto za dokaze i za velike istine o tome kuda ide srpski nacionalni brod. Kada smo ušli u kancelariju, on je razgovarao preko telefona (kanije sam saznao sa nekim ključnim čovjekom, da mu ne spominjem ime iz Sokoca), koji ga je informisao o mom ’’političkom’’ stavu...Nakon što me saslušao, rekao je, kao prvo, da me od progonitelja skloni u neki od manastira, a predložio je Papraču...Nisam pristao, a onda je on pod dejstvom ostrašćenog zaštitnika lopova i ubica, ne krijući osudu zbog moje podrške Biljani Plavšić, koja je bila u zamahu političke, ali antikriminalne kampanje (prave revolucije u sferi društvenih odnodsa), rekao: ’’Vi ste, gospodine Žugiću, primili u Sokocu američkog ambasadora Ričarda Klauzariča ili neke od njegovih izaslanika, koji su agenti CIA? Nisam čekao dugo, ali sam rekao: Jesam, vaše visokopreosvještenstvo, ali nije sokočanima (mada ja nisam sokočanin) kratka ruka da je ne pruže, ali nije ni duga da je odsijeku!’’ On je sikćući odgovorio: ’’Pa, je li vam  kompleks što vas nisu izrafalali umjesto Belog Vuka (Srđana Kneževiča, najvećeg borilačkog  mita Romanije, prim. N. Ž.)?’’ Zastao sam, ali brze misli počele su da od mene bježe, nisam mogao da stojim, u mislima, u mjestu, jer nesreća uvijek vodi dalje...Ubrzo sam se pribrao i zahvalio se vladici, te se sa bratom svjedokom uputio u prostorije MUP-a Republike Srpske, koje su tada bile u Bijeljini. Ušavši u kancelariju načelnika Ljubiše Savića Mauzera, sekretaricva mi je rekla: ’’Pa zar ne znaš, ubijen je Srđan Knežević...’’ zakovao sam se za riječi vladike Kačavende: ’’Pa, je li vam kompleks što vas nisu izrafalali umjesto Belog Vuka...?’’

Dalje ne bih svjedočio, osim mog upečatljivog utiska da sam ga doživio kao dželata koji proždire svoju žrtvu i da mu škorpion viri ispod mantije.

Išao sam 59 puta pod Ostrog, na poklonjenje Vasilijku Ostroškom, za mene najvećem mjestu molitvene moći, na kojem sam se susretao čak i sa Sandžačkim dervišima, jer su ga i oni poštovali... Ali, vladike kao što je Kačavenda, koji su napravili pravoslavnu masoneriju, a narodu ostavili Sveto Siromaštvo, molio sam Sveca da prokaže, a ako sam zlurad i imam i primisao zla u sebi – ubezoči me.

Dao mi je dio svoje moći da budem jasan do bola i strpljiv u prizivu Boga (jer ko ga ne priziva – goni ga) i hvala mu!

Njegov imenjak Vaslije Kačavenda je  tajkun u mantiji! Ko ne vjeruje, neka ode u Bijeljinu i svaka baba će mu pokazati da je radio i gradio ono što ne priliči jednom duhovnom ocu, čuvaru svoga stada, kojem ni u snu ne smije da krade budućnost i ostavlja ga u zagrljaju viška nemanja!

 

Nedeljko Žugić,

svjedok i samostalni istraživač lopova i ubica  

  

 

 

Majka bogoslova optužuje vladiku: Moj sin je ubijen zbog Kačavende

Majka bogoslova optužuje vladiku: Moj sin je ubijen zbog Kačavende
BLIC - 12.11.2012 11:46

Odluka Sinoda Srpske pravoslavne crkve da u četvrtak penzioniše vladiku zvorničko-tuzlanskog Vasilija Kačavendu bila je znak da u javnost napokon mogu da isplivaju sve kriminalne radnje za koje se sumnja da je u njima učestvovao vladika.

Zbog straha od njegove moći informacije tek pomalo cure, ali "Blic" uspijeva da dođe do najvažnijih detalja.

Najšokantniji je slučaj mladog bogoslova Milića Blažanovića, koji je sa 19 godina stradao 1999, ali je slučaj pred pravosuđem pokrenut tek nedavno, kada je porodica angažovala advokata Duška Tomića.

Prema zvaničnoj verziji, Blažanović se ubio bombom u manastiru Papraća kod Šekovića. Međutim, njegova majka Dragica Jovičić u ispovijesti za "Blic" tvrdi da je Milić ubijen jer je odbio da spava sa vladikom Vasilijem. Prisjeća se da je sinu savjetovala da se čuva vladike "jer se pričalo da je pedofi".

Sin ju je, kaže, poslušao, i pokušavao je da ne bude nikad sam u prostoriji sa Kačavendom. Ipak, priča majka, nije prošlo mnogo i Milić je "primjetio kako ga vladika gleda".

"Nikada mi nije pričao o tome. Međutim, majka mi je nakon smrti Milića ispričala šta je njoj rekao i zakleo je da ne sme nikom ni reč da kaže. Ispričao joj je da je jedno veče u crkvu u Doboju došao Kačavenda. Bio je pijan i Miliću je bacio ključeve od sobe, navodno da ide da je pospremi. Međutim, uspeo je da izvrda. Nije otišao, preplakao je celu noć. Ujutru je odmah prebačen u manastir Papraću jer nije pristao na ono na šta je vladika mislio. Znala sam da je tamo leglo pedofilije", priča Jovičićeva.

Nekoliko dana nakon toga Milić je nađen mrtav u svojoj sobi. Međutim, nastavlja majka, roditelje niko iz manastira nije pozvao da im javi za smrt.

"Oni su tokom noći sve sredili. Prostorija je okrečena, pa je izgledalo kao da se ništa nije desilo. Milić se nije ubio. Znam njegov karakter. Sigurno je znao više nego što je trebalo i morao je da umre. Kada sam smogla snage i otišla u manastir Papraću, na dužnosti je bio sveštenik Stefan. Rekao mi je da se Milić taj dan ponašao normalno i da su nakon nekog krštenja svi otišli u svoje sobe na odmor. Ništa više nije smeo da mi kaže. Poručio mi je da ćutim. Posle sedam dana Milićevi prijatelji mi javljaju da je otac Stefan premešten u Srbiju. Imala sam želju da Stefana posetim, ali je umro", nastavlja potresnu ispovijest Dragica Jovičić, koja se razvela od muža.

Nekoliko godina nakon smrti Milića, kod Mostara je pronađen mrtav i njegov ujak, prevoznik voća iz Crne Gore u RS. Kako saznajemo, tragedija se dogodila nakon što se u jednoj kafani na putu požalio kako mu je sestrić nastradao zbog vladike Kačavende.

Advokat: Prva istraga bila traljava

Advokat Duško Tomić otkriva da je o Milićevoj smrti obavijestio Tužilaštvo BiH, Specijalno tužilaštvo RS i okružna tužilaštva u Bijeljini i Istočnom Sarajevu.

Ističe da je prva istraga Milićeve smrti bila toliko traljava da su njegovo tijelo sahranili na Ozrenu, a da su nakon toga dijelovi glave i ruku nađeni u sobi u kojoj se tragedija desila, te su tajno sahranjeni u Papraći.

- Članovi Sinoda i Anketnog odbora SPC bili su kod majke, dede i bake i od njih su uzeli izjavu. Lično sam Sinodu pisao pre godinu dana, kao i bivši đakon Kačavende Bojan Jovanović. On je dao iskaz i Anketnom odboru SPC i potvrdio da mu se Milić žalio na Kačavendu. Sada tvrditi da Kačavenda odlazi jer je bolestan i moliti ga da ostane do maja skandalozno je - kaže Tomić.


 

Komentari

Dodaj komentar





Komentar će biti proveren pre nego što se objavi.

Zapamti me

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS
Powered by blog.rs - Design by BalearWeb