Nedeljko Žugić, 1

PRAZNIM RIJEČIMA PUSTOŠI SE DUŠA!

Ima li spasa, Bože Nevidbože?

nedeljkozugic | 15 Avgust, 2012 09:10

SVE JE IZDATO,
NAROD JE SIT SVEGA


  •  Sve je izdato, ukradena je budućnost Srba i Srbije, još samo da se izda vjera za večeru...
        Dok je Patrijarh Pale sahranjivan, u Rakovici, Boris Tadić je bio kod Pape u Rimu. Sada Tomisla Nikolić i patrijarh Irinej, treba da dočekaju Papu, kako bi Srbi bili ponovo živa ograda od otomnske imperije...Dobro je rekao prof. dr. Marko Mladenović: ''Došlo vreme da se i ja oprostim od Srbije ali ne da iz nje odem, već da u njoj ostanem, ali da sa njom nemam ništa! 
        Tako misli svaki pošteni Srbin u Srbiji i izvan nje, a tako bi mislili i mrtvi da se mogu podići iz grobova, a i nerođena djca, koja su zadužena  toliko da im je prodata budućnost.
Gdje je budućnost Srbije? Zemlje koja ne može samu sebe da prehrani, a ima plodnog zemljišta da hrani pola Evrope?
Izgleda je je Džordž Orvel u svojoj knjizi životinsjka farma mislio na Srbe i Srbiju, kada je napisao: ''Pod kestenom sjenke duge, izdali smo jedni druge; izdali smo bez kapare, jedni  druge  za tri pare!''
Došli smo dotle da sami sebi krademo prošlost, a da nam drugi kroje budućnost, koja uopšte ne zavisi od nas. Dobro je rekao ruski ambsador u Srbiji  Aleksandar Konuzin, na jednom predavanju: ''Ima li u ovoj sali Srba?'' I to više puta!
     Nije on prozva samo Oca, sina, djedu, već i sve pretke: pradeda, čukundeda, navrndeda (ili bele pčele), kurđel, askurđel, kurđup, kurlebalo, sukurdov, surdepač, omžikur, kurajber, panđupan, sajtava, beli orao. Uzalud, svijetle se upitnici, ali odgovor je, što  bi rekao Bob Dilan, ''prijatelju moj, vjetar odnio, vjetar odnio''.
       Čovjek ima dva uha i jedna usta, da bi govorio upola manje nego što sluša...A u Srbiji, narod nema usta, vlada stanje kao u Aušvicu, kada su ispitivali majke do koje mjere može da štiti svoje dijete, puštajući vodu koja ju je potapala, a ona je držala dijete sve dok joj voda nije počela ulaziti usta. Onda ga je ispustila. To su Frojdove nepodnošljie okolnosti, ili, što bi rekao moj prijatelj Momir Jolović sa Sokoca, skroman čovjek po svemu: ''Najgore je kada narod postane sit svega?!''
     Tada, kao iz ukamenjene tišine, opominje narodna posloica: ''Kakav čovjek – takva i besjeda!'' A besjede nigdje, narod potopio strah, kao voda!
Stroj za proizvodnju budućnosti stao! A političari ga prodaju kao staro gvođže da bi se održali a vlasti!
        Narod ćuti! 
        Ima li spasa, Bože Nevidbože?
        Ima, kaže medij koji piše, ako narod progovori!

15. avgust 2012.                                                                                           Nedeljko Žugić


 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS
Powered by blog.rs - Design by BalearWeb