PRAZNIM RIJEČIMA PUSTOŠI SE DUŠA!
nedeljkozugic | 06 April, 2010 23:25
a) Homeinijev damar u Hrasnici Ovaj naslov ugledao je svjetlo dana baš u "Javnosti", kada sam objašnjavao koliko je Hrasnica ispamizirana i zajedno sa Sokolović Kolonijom planirana kao veliki islamski centar u BiH. U Sokopović Koloniji planirana je gradnja najveće i najljepše džamije u Jugoslaviji (to je poznato i široj javnosti). Prije toga, prikazivan je film o Muhamedu u Hrasnici, dozvoljavana je stihijska gradnja kuća Sandžaklijama u Sokolović Koloniji, bez urbanističke saglasnosti, a kredite su dobijali iz islamskih zemalja preko džamijskih odbora. U to su Srbi teško vjerovali dok nije došlo do sarajevske krvave ratne koride. b) Islamska deklaracija Alije Izetbegovića Islamista po rođenju i ubjeđenju, osuđivan zbog toga pa i od svojih sunarodnika na četrnaest godina strogog zatvora, doživio je svoj procvat u raspadu komunizma, što je najpouzdanije svjedočenje da je komunizam bio plodno tlo za razvoj islama u bivšoj BiH, Sandžaku i Kosovu.Niko se još nije pitao od Muslimana zašto pohitaše za Apijom Izetbegovićem, kada su ga koliko juče osuđivali na robiju. Zašto? Zato što su se pripremali za rat, nema drugog objašnjenja, jer kako bi se dokazao taj paradoks da oni koji su ga slali u tamnicu idu za njim i nose njegov barjak. Na prvoj stranici, kao misao vodilja, ''Islamske deklaracije'' Alije Izetbegovića piše:NAŠ CILJ: islamizacija muspimana!NAŠE MOTO: Vjerovati iboriti se! Ako se uzme izvor iz Kurana, stih pet, ajet devet: "0, vjernici, sačekajte da prođu dani ramazana, a onda dočekujte nevjernike (hrišćane, u našim prilikama - Srbe), puštajte im krv, ubijajte ih", ne može a da se ne uvidi izbor za temeljni akt koji poziva na ubijanje. To, onaj ko želi da dalje proučava, može da pročita u knjizi Elijasa Kanetija "Masa i moć" u poglavlju "Islam kao ratnička religija". a) Zapisi, čini i dove u džepovima muslimanskih boraca Kod poginulih Muslimanskih boraca, često su se nalazili u džepovima čini i dove. To je sekundarni dio džihada, jer su borci umirali sa povikom "Alahu ekber", dok ih je pri tom pratila strašna psihotičnost, odnosno vjera da će u raj. b) Din-dušmanin šta je to? Din-dušmanin je turska riječ i prevodi se kao smrtni neprijatelj, ko nije islamske vjeroispovjesti i koji ne spijedi ratničku ideju islama, jer islam je nedjeljiv i netolerantan, a naročito kada je rat u pitanju. U našim prilikama Srbi su za muslimane najveći dindušmani i oni se neće smiriti dok nas ili ne pobiju ili ne protjeraju sa njihove zamišljene i zacrtane zemlje. Kada se ima u vidu uvod i konkretizacija uvoda, bolje reći konsitutivni elementi džihada, ne može se drugačije zaključivati nego da je Alija Izetbegović ratni zločina. Zašto? Evo nekih od odgovora na svijetleće upitnike: a) Zato što je od zatvorenika, pa i po slobodnoj volji svojih sunarodnika, postao nacionalni lider! b) Zato što je na Osnivačkoj skupštini SDS-.a u Skenderiji, na početku svoga govora rekao: "Gdje ste vi Srbi, mi smo vas ranije čekali da se organizujete...!" Sve to govori koliko se on sa podrškom iz vana borio za stvaranje nacionalnih stranaka, a Srba se bojao u ilegali, jer je znao da će svjetska zajednica (kasnije velike sile) biti na njegovoj strani. v) Jer je u Vlasenici rekao: "Mi, muslimani, ući ćemo u savez sa svim osim sa Srbima..." g) Jer je rekao "da će žrtvovati mir za suverenu Bosnu i Hercegovinu" (legalizujući ratne ciljeve. d) Jer je nagrađivao rasrbljene Srbe (Pejanović, Bogićević, Vešović), a one koji mu nisu pehlivanili, smicao je na najsvirepiji način od samog početka rata do ovih poslijeratnih dana). đ) Jer je postrekač, organizator i vođa za najkravaviju ratnu koridu na svijetu - rat u BiH u slijepoj fanatičnoj težnji da je njegov narod većinski i da druga dva treba da budu pretopljeni u islam. Da je to tako poznato je cijelom svijetu, jer se sa tim idejama popeo na gpavu svim zvaničnicima, boreći se za "gradžanska prava", jer je uvidio da mu je rat bio uzaludan. e) Jer je muslimane stimulisao zabludama ratom za "suverenu", "cjepovitu", "na svijvtu priznatu BiH", bolje reći ratom stečenu državu. ž) Što je kroz Nasera Orića i druge satelite, i poslije Dejtonskog sporazuma. govorio da će se silom oružja vratiti u Srebrenicu, Žepu, Foču, Zvornik i druge gradove koji, po Dejtonskom sporazumu, pripadaju Republici Srpskoj. z) Što su mu svi Srbi žrtvenici koji neće da služe njegovim, van svake sumnje dokazanim - džihadskim težnjama. i) Što je umorio mnoge Srbe u logorima, pa i one ratno nesposobne, koji su ostajali na teritorijama koje je kontrolisala njegova vojska (takve dokaze imaju dokumentacioni centri u Republici Srpskoj, organi bezbjednosti - vojni i civilni, kao i međunarodni sud pravde). j) Zato što su za njega Srbi žrtvenici istorije pakla, a ne vlasnici svoje zemlje, prava na nacionalni identitet, vjersku ispovijest, slobodu izražavanja, upotrebu ćiriličnog pisma, očuvanje kulturne, vjerske i nacionalne baštine, kao i mnogih drugih materijalnih i duhovnih dobara kao trajnih vrijednosti bitnih za opstojanje Srba na prostorima Bosne i Hercegovine. k) Ovo će potvrditi većina Srba u Republici Srpskoj, Crnoj Gori, Srbiji, kao i u dijaspori. l) On se popeo cijelom svijetu na glavu želeći da stvori islamsku republiku od Bosne i Hercegovine, ali i njeno spajanje preko Sandžaka sa Kosovom, jer ima svoje eksponente, Sulejmana Ugljenina i Ibrahima Rugovu, iza kojih stoje Albanija, Turska i sve druge islamske zemlje (oko pedesetak islamskih država).
_____
Nisam bio zlomislen i zlorječiv, već posvećenik i prosvjetljenik istinom. dokaz je ovaj univrzitetski profesor, naumni i posteni emir vlajki, sa svojom kolumnom u ''fokusu'', dana 21. 12. 2011...
IZMEĐU KONFEDERACIJE I OKUPACIJE |
![]() |
![]() |
![]() |
Autor: FOKUS |
ponedjeljak, 19 decembar 2011 21:16 |
U prošloj je kolumni pokazano i dokazano da je Bosna i Hercegovina nemoguća država zbog toga što su u Federaciji muslimani/Bošnjaci u većini i koji su, prema svojim vjersko-civilizacijskim imperativima, dužni, tamo gdje čine većinsku populaciju, stvoriti takvu državnu organizaciju koja je bazirana na islamu i koja ne tolerira nijednu drugu vjersku i političku opciju. U tom smislu, podsjetimo se odgovarajućeg teksta "Islamske deklaracije" Alije Izetbegovića, teksta kojeg se nijedan od sadašnjih bošnjačkih lidera nije odrekao, a koji se u praksi sve otvorenije primjenjuje:
- Dužnost je muslimana da u državi, u kojoj su u većini, uspostave islam kao vjeru i na njoj zasnovan politički sistem; - Postoji nespojivost islama i neislamskih sistema;. - Nema mira ni koegzistencije između islamske vjere i neislamskih društvenih i političkih institucija; - Polažući pravo da sam uređuje svoj svijet, islam jasno isključuje pravo i mogućnost djelovanja bilo koje strane ideologije na svom području; - Nema, dakle, laičkog principa, a država treba da bude izraz i da podržava moralne koncepte religije. Ne može biti jasnije.
Prijetnje ratom i svojatanje BiH Bošnjaci/muslimani koji su se duhom već odvojili od dvaju kršćanskih naroda s kojima aktualno žive, zahvaljujući američkoj podršci, podršci moćnih islamskih režima, a imajući uza se i sve veću potporu onog dijela Balkana koji je u tijeku ekspresne islamizacije, postali su krajnje arogantni i agresivni. Trenutno su im najveća prepreka Hrvati u Federaciji, pogotovo oni u centralnoj Bosni (220.000), kojima treba ovladati i/ili natjerati ih da napuste BiH. Zahvaljujući "bošnjačkom Incku" koji im je omogućio da se protupravno domognu vlasti u Federaciji, Bošnjaci/muslimani su već politički ovladali najvećim dijelom federacijskog teritorija. Politički organizirani Hrvati, kojima je konačno postalo jasno da im je egzistencija u tom dijelu BiH u pitanju, počeli su nadirućoj islamizaciji pružati verbalan otpor. Iako je taj otpor više retoričke prirode i jalov, Bošnjaci/muslimani ni to ne mogu prihvatiti. Na svaki istup hrvatskih zvaničnika oni prijete, ni više ni manje nego ratom i krvoprolićem. Prvo, napominju kako je njih u Federaciji četiri puta više i da bi bilo dobro da Hrvati kušuju. Zatim slijede i direktne prijetnje: Ako pokušate da se organizirate kao treći entitet, odnosno autonomna jedinica, ili organizirate referendum na tu temu "krvoproliće u Tripoliju će biti Diznilend u odnosu na ono što ćemo vam mi ovdje prirediti"! Ali ambicije Bošnjaka/muslimana idu mnogo dalje i prostiru se na teritoriji cijele BiH. Prvo su, 2002. iskamčili od Ustavnog suda BiH kojim vladaju zajedno sa strancima, i to protiv volje Hrvata i Srba, da su sva tri naroda konstitutivna na svakom pedlju BiH. Onda su nastavili s demonizacijom Srba gdje i kad god su stigli i mogli. Pored navodnog genocida u Srebrenici 1995. (nitko tamo počinjeni zločin ne spori), predstavljaju se kao anđeli pred međunarodnim javnim mnjenjem. U tom smislu tvrde kako zločini (muslimanske) Armije RBiH za sve četiri godine rata su manji od zločina kojeg su Srbi počinili u jednom jedinom satu srebreničke tragedije!!! "Međunarodna zajednica" im je njihovo "anđeoštvo" i demonizaciju "Srba" osigurala šakom i kapom. Evo i jednog "kulturnog priloga" neizmjernoj mržnji koju Bošnjaci/muslimani iskazuju prema Srbima:
U Brčkom je, 23. novembra 2011, odigrana predstava "Pismo iz 1920" u izvođenju Bosanskog narodnog pozorišta Zenica. Sam naslov tog komada bio je dobra preporuka ljubiteljima Talijine umjetnosti i u Brčkom da se pobliže upoznaju s djelom našeg nobelovca Iva Andrića u kojemu je sadržana i ona njegova, u posljednjih dvadesetak godina često citirana, misao da je "Bosna zemlja mržnje...". Međutim, već početak ove predstave sa razliježućim višeminutnim "Alahu egber" s nevidljivog minareta nagovještavao je da je riječ o politikantskom pamfletu. Bila je to jedna srbomrzačka vivisekcija ovovremene BiH u kojoj su, histerično i bezočno, za sve i svašta okrivljeni Srbi, pa se slijedom izljeva mržnje, o Republici Srpskoj govori kao o "genocidnoj tvorevini", sudi se "agresiji na BiH", prozivaju se krivci za sadašnje stanje u BiH, za što je, naravno, najkrivlji Milorad Dodik. U jednom trenutku, kao izlaz iz beznađa, nudi se i ubojstvo sadašnjeg političkog lidera u R S, ali i nekih "nesvjesnih" muslimanskih lidera.
Sada kada su se, politički i ekonomski dočepali Federacije, Bošnjaci/muslimani idu dalje. Oni su, vidjeli smo, ti koji jasno ističu da, kao projektirana islamska zemlja bazirana na šerijatu ne dopuštaju da itko tko nije muslimanske vjere s njima živi. Hrvati na ovakve stavove "kušuju". Jedino se Srbi protiv toga bune. Međutim, kada Srbi jednostavno konstatiraju da su se Bošnjaci/muslimani već odvojili od ostatka BiH i kada, suprotstavljeni islamskoj ideologiji koja im se želi u budućnosti nametnuti, traže od "međunarodne zajednice" da se taj, već izjavljen raspad od strane Bošnjaka/muslimana institucionalno regulira, onda nailaze na žestoku retoriku Bošnjaka/muslimana. Tako su izjavu vrha establišmenta RS da ne želi da živi u ne-kršćanskoj zemlji označili kao neprijateljsku po Bosnu. Proglasivši tako Srbe kao neprijatelje "njihove Bosne", dali su sljedeću izjavu: "Neprijatelji Bosne mogu (ako žele otići od nas) ponijeti jedino ono što su ovdje donijeli na svojim blatnjavim cipelama"!!! Ova izjava s naglašenim psovačkim karakterom je semantički, po značenju, krajnje kompleksna i svodi se, po Bošnjacima/muslimanima na sljedeće: - Bosna je naša, bošnjačko-muslimanska; - U Bosnu spada i Hercegovina (nekad: Humska zemlja) jer je sam herceg, Stjepan Vukčić Kosača, po kome je Hercegovina navodno dobila ime, bio Bosanac; - Pošto je islamizacija Bosne počela, navodno, davno prije turske okupacije, srpsko-hrvatski mit o Slavenima kao starosjediocima uglavnom ne stoji. Drugim riječima, čak i da je točno da su Slaveni starosjedioci, oni su već dobrim dijelom bili prije islamizirani, već od osmog stoljeća, a kasnije su, preko bogumilstva, islamizirani i dolaskom Turaka. Drugim riječima, Bošnjaci/muslimani imaju, navodno, dvostruke korijene: kršćanske (bogumilske) i (prethodno, a i kasnije) islamske; - Općenito govoreći, islamska populacija u BiH se sastoji iz dva dijela: islamskog pretbogumilskog i bogumilskog koje je postalo islamsko nakon dolaska Turaka; - Svi ostali, Hrvati i Srbi, su stranci. Oni imaju rezervne domovine (Hrvatsku i Srbiju), dok Bošnjaci/muslimani to nemaju; - Prema tome, svi oni koji ne žele bošnjačko islamsku Bosnu, mogu se vratiti tamo odakle su došli: Hrvati u Hrvatsku, Srbi u Srbiju. Napomena. Ne poznavajući dobro povijest ovih područja, a pogotovo ne i političku konotaciju ovakvog diskursa preko kojeg su se Bošnjaci/muslimani spremali da se dočepaju cijele BiH, autor ovog teksta je i sam, prije dvije decenije, govorio o rezervnim domovinama, zbog čega se sada izvinjava svojim čitaocima.
Konfederacija kao idealno mogući oblik suživota u BiH Pošto Bošnjaci/muslimani, zbog svojih vjerskih imperativa koji su nepromijenjivi, ne mogu živjeti s kršćanima tamo gdje su ovi prvi u većini, a vidjet će se što će uraditi Hrvati u Federaciji tim povodom, dvoentitetski oblik BiH je već sada, u praksi, po svojim karakteristikama, konfederalan. U zemlji čuda kakva je BiH, moguće je da ova zemlja istovremeno bude konfederalna, ali i okupirana.
1. Da smo okupirani u obliku protektorata, već je do sada tisuću puta kazano i dokazano. Treba samo spomenuti da se na ovim prostorima još uvijek nalazi strana vojska, policija, administracija, strani suci i tužioci. Da je ova zemlja pod direktnom upravom dvaju svemogućih namjesnika koji imaju pravo da interpretiraju Dejton po miloj volji i da, po želji, primjenjuju kolonijalna Bonska ovlaštenja. Da su preko njih smijenili desetine demokratski izabranih narodnih zastupnika uključujući i jednog predsjednika RS i jednog dekana Univerziteta Istočno Sarajevo. Da su, protupravno lišili slobode i građanskih prava stotine osoba. Da je okupacija BiH još uvijek i te kako barbarski aktualna, za ilustraciju treba samo pročitati izjavu Igora Radojičića, predsjednika Narodne Skupštine RS koju je nedavno dao medijima povodom (ne)prestanka supervizije Brčkog: "Po arbitražnoj odluci, završetak supervizije ne znači završetak arbitraže i strani arbitar Robert Oven ima pravo da promijeni odluku. Dakle, stranci drže taj svojevrsni okidač problema koji uvijek mogu da aktiviraju". On je pojasnio da to znači da konačna arbitražna odluka nije konačna, jer u njoj stoji da arbitar sutra može da napiše drugu odluku, ukoliko ocijeni da neko krši ovu sadašnju, i da, u jednom vrlo širokom smislu, stanje nije zadovoljavajuće. "Tamo doslovno stoji da to znači da arbitar može da dodijeli distrikt jednom od entiteta, ili da nekako drugačije reguliše status. To piše crno na bijelo". Kao da smo nekadašnja afrička kolonija!
2. Po slovu Dejtona, Bosna i Hercegovina je bila konfederativno uređena. Svaki je entitet imao svoju vojsku, policiju, skupštinu, vladu, administraciju, financije, davao je svoje državljanstvo, imao pravo na specijalne i paralelne veze s drugim državama (dakle i na posebne ugovore neovisne o državi BiH), itd., dok su monetarnu politiku vodili stranci. Nakon Dejtona, neke su funkcije prebačene u Sarajevo, ali se još uvijek 80% državnih prerogativa nalazi u entitetima. Entitet je, u francuskim i engleskim rječnicima označen kao samosvojnost unutar neke cjeline koja tu, entitetsku, samosvojnost suštinski ne posjeduje kao svoju karakteristiku. Politički razmatrano, entitet, dakle, samostalno egzistira unutar neke (kon)federalne cjeline. Ustav BiH je, većim dijelom, direktno kopija belgijskog ustava gdje također postoje tri (konstitutivna) naroda i dva entiteta (uz korekciju koja se tiče međuopćinske organizacije vezane za svaki od triju naroda), dok glavni grad Brisel čini posebnu oblast. U Belgiji su u nadležnosti države svega tri stvari: vojska, financije i vanjska politika, dok sve ostalo pripada entitetima. Praktično, Belgija je tijekom svog postojanja stalno bila u političkoj krizi, posebice zbog suprotnosti koje su se javljale između flamanskog i valonskog entiteta. Tamo je kriza oko formiranja državne vlade loša svakodnevnica, a raspad zemlje neprekidno visi u zraku, mada je po ustavu raspad teorijski nemoguć. BiH je u mnogo čemu (kon)federalnija od Belgije. Ne postoji netko tko bi bio objedinjavajući faktor (u Belgiji je to kralj). BiH ne posjeduje zajedničku vanjsku politiku. I, na koncu, da nema stranaca koji vode monetarnu politiku, BiH bi se vrlo brzo raspala kao kula od karata.
Što da se radi? Iz dosadašnjih komentara "međunarodne zajednice" (MZ) o krizi oko formiranja vlasti u BiH, vidljivo je, da se nitko previše ne brine oko toga. Razlozi su tekuće i suštinske prirode: - "Arapsko proljeće" još uvijek traje sa neizvjesnim ishodima. Kosmetski Srbi se snažno opiru nakanama MZ koja hoće da Srbija prizna takozvanu Republiku Kosovo. Postoje snažne indikacije da se priprema američko-izraelska intervencija u Iranu. Bošnjaci/muslimani koji nastoje da konsolidiraju svoju nelegalnu vlast u tom entitetu na račun Hrvata, nisu previše zainteresirani za državu BiH. - Zbog spomenutih tekućih razloga, MZ još ne radi ono što je naumila: novo prekrajanje granica Balkana, o čemu sam više puta govorio, a što bi vrlo vjerojatno išlo na štetu RS. Uzgred rečeno, najveći dio toga što je MZ do sada radila išlo je na štetu RS.
Pošto se navedene tekuće stvari neće tako brzo razriješiti, RS ima još vremena da izbjegne ono što joj se sprema. Bilo bi poželjno, da se u tu svrhu preduzmu sljedeće okvirne mjere: - Da se održi hrvatsko-srpski sabor BiH gdje bi se STROGO osudila nelegalna vlast u Federaciji i naznačile zajedničke mjere da se tom zlu parira; - Da Hrvati osnuju savez svojih općina koji bi izabrao svoje organe i kao takav institucionalno djelovao; - Da Hrvati preispitaju Muslimansko-Hrvatsku Federaciju zasnovanu 1944. u Vašingtonu i da na toj osnovi predoče mapu teritorijalnog razgraničenja koje je onda postojalo; - Da Hrvati i Srbi predoče svjetskom javnom mnjenju da je sadašnja kriza na državnom nivou kriza izazvana sukobom dviju civilizacija na ovom području, a ne borba oko fotelja; - Da Hrvati i Srbi dokumentirano predoče svjetskom javnom mnjenju, da su Bošnjaci/muslimani ti koji žele vjersku, a ne laičku i građansku državu i da je, prema tome, ovim stavom BiH praktično podijeljena i onemogućena kao zajednička država triju konstitutivnih naroda; - Da Narodna skupština RS razmotri ovu problematiku vezanu za razlaz unutar BiH i da, shodno tome, donese i odgovarajuću rezoluciju. - Da Narodna skupština RS donese rezoluciju o vojnoj neutralnosti ovog entiteta; - Da Narodna skupština RS donese deklaraciju o njenom teritorijalnom jedinstvu i nepomirljivom suprotstavljanju bilo kakvih izmjena njenih granica; - Da Narodna skupština RS sama realizira odluku suda o Strazburu: "Sejdić-Finci", kao i da sama učini da se sprovede popis stanovništva u ovom entitetu; - Da RS ispita mogućnost stvaranja i realizacije specijalnih i paralelnih veza sa svim zemljama u regionu. Piše Emil Vlajki |
BANJALUKA - Dok bezbjednosni stručnjaci upozoravaju da bi povratak džihadista iz Sirije u BiH mogao da donese veliku opasnost, portali i Facebook stranice bliske radikalnom islamu vrve najavama novih odlazaka bh. državljana na svjetska žarišta.
Na Facebook stranici Vijesti ummeta, koju stručnjaci povezuju sa vehabijskim pokretom, osvanuo je video "Sve više boraca sa Balkana na sirijskom ratištu", na šta je jedan od posjetilaca nedvosmisleno najavio: "I ja ću akobogda ubrzo", za šta je dobio podršku desetak istomišljenika.
"Srećno i da nađeš put ka dženetu tamo", piše u jednom od komentara podrške, dok drugi posjetilac stranice navodi: "Braći treba pomoć."
Mladić, prema čijoj fotografiji se može zaključiti da nema više od 30 godina i na čijem se Facebook profilu navodi da je iz Travnika, piše: "Svi ćemo u Siriju. Dok riješim neke stvari, odmah idem, lov na kršćane, tekbir."
"Mi smo vojska koja više želi smrt nego što kjafiri, nevjernici, vole život! Metak je čast, poginuti na Allahovom putu, džihadu, za odbranu vjere islama, časti naših sestara i odbranu Kurana", dodaje ovaj Travničanin.
Ovakvi stavovi, ističu stručnjaci za bezbjednost, veoma su zabrinjavajući.
"Daj bože da se taj mladić samo hvališe i da od toga nema ništa. To je ideologija koja prilično ispira mozak, u čemu su radikalne islamske grupe vrlo vješte. Možete zamisliti šta se sve može očekivati od takvog čovjeka", rekao je stručnjak za bezbjednost Zoran Dragišić.
Naglasio je da ljudi sa ovakvim idejama predstavljaju opasnost po bezbjednost svih država u regionu.
"Nema sumnje da ti ljudi po povratku sa ratišta predstavljaju bezbjednosni problem za sve države ", kazao je Dragišić.
Sa druge strane, policijske agencije u BiH tvrde da drže konce u svojim rukama.
"Granična policija BiH, u saradnji sa nadležnim policijskim agencijama i Obavještajno-bezbjednosnom agencijom BiH, u kontinuitetu razmjenjuje podatke i informacije o prelascima državne granice bezbjednosno interesantnih lica, koja se, između ostalog, mogu dovesti u vezu i sa događajima u Siriji", uvjerava Sanela Dujković, portparol Granične policije BiH.
Takođe, Kristina Jozić, policijski službenik Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), ističe da se SIPA, u saradnji sa drugim agencijama za sprovođenje zakona u BiH, bavi pitanjem odlazaka i učešća bh. državljana na sirijskom ratištu kao mogućim bezbjednosim rizikom, od početka izbijanja sukoba i odlazaka državljana BiH na to ratište.
Prema procjenama, u Siriji se već sada bori oko 300 džihadista iz BiH, Srbije, Crne Gore i Makedonije, od čega ih je gotovo polovina iz BiH.
Nedavno su se pojavile informacije da pred odlazak na ratište u Siriju dobrovoljci borave u vehabijskoj zajednici u Gornjoj Maoči, gdje im u pripremi pomažu vehabijske vođe, a poslije čega kreću u "sveti rat".
Strahuje se da će njihov povratak biti jako opasan, jer je riječ o ljudima koji su pokazali okrutnost u sirijskom ratu. Nekolicina njih tamo je i poginula.
Hapšenja
Dok mnogi bh. građani sa radikalnim razmišljanjem najavljuju da će otići u rat u Siriju, državljani te zemlje bježe iz sirijskog pakla u BiH.
Pripadnici Granične policije BiH, Jedinica Trebinje, uhvatili su u nedjelju, iza ponoći, u ilegalnom prelasku granice trojicu stranih državljana na području opštine Bileća, u graničnom pojasu sa Crnom Gorom. S obzirom na to da ova lica nisu posjedovala nikave dokumente, na osnovu ličnih izjava identifikovani su kao državljani Sirije i sva trojica su, zbog počinjenih prekršaja iz Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu, uhapšeni i predati u sjedište jedinice, gdje su im uručeni prekršajni nalozi.
Sirijci su, uz prijedlog za stavljanje pod nadzor radi utvrđivanja identiteta, predati Službi za poslove sa strancima BiH.
Zugicev komsija | 01/09/2011, 21:14
Gospodine Zugicu,
Pa sto ne navratite u svoj rodni grad,da vidite da Vas rodna gruda nije zaboravila?Mnogo Vasih bivsih kolega,komsija i prijatelja bi vas rado vidjela i prozborila "koju"!Pucali ste po svom gradu,po svojoj majci ste pucao!Zar Vas nije sram i stid,gospodine Zugicu?Onaj ko ne postuje majku,zar ima razloga da se osjeca ljudskim bicem?Mi bi Vam najvjerovatnije sve oprostili,zaboravili ne bi!
Srdacno
Vas komsija
Stručnoj redakciji za književnost Enciklopedije Republike Srpske
BIOGRAFIJA SA BIBLIOGRAFIJOM
Nedeljko Žugić, pjesnik, romansijer, izdavač i novinar, rođen je 20. januara 1952. godine u Olovu, gdje je završio osnovnu školu (1968), a srednju (1971), Višu socijalnu školu (1978) i visoku - socijalni rad (1982 u Sarajevu. Nadalje se školovao po pravilu ‘‘Koža je ogledalo mozga, kao posvećenik i prosvjetljenik istine, što će naknadno objaviti (opečaćeno djelima)…
Živio je od 1968 do 1995. godine u Sarajevu, a sada živi na Palama.
Radio je u ‘‘Energoinvestu’’ od 1974. do 1992. godine, na raznim poslovima, studirao i pisao uz rad;
Opštini Ilidža 1992 (april, maj, juni), kao urednik lista ‘‘Srpsko slovo’’;
Sarajevsko-romanijski korpus (juli, avgust, septembar), kao urednik lista ‘‘Srpski vojnik’’;
Ministarstvu za boračka pitanja u Vladi Republike Srpske (1993 do juna 1994), kao stručni saradnik za humanitarne poslove;
Zavodu za udžbenike (tada RIZ ‘‘Prosvjeta) i nastavna sredstva Republike Srpske (od juna 1993. do avgusta 1995), kao urednik u izdavačkoj djelatnosti;
Od septembra 1995. do do maja 2000. prvi slobodni umjetnik Republike Srpske, bavio se istraživanjem sociološko-psiholoških fenomena i pojava, govorio svoju monodramu ‘‘Ode, a da nije poginuo’’ i fotografisao učenike sarajevsko-romanijsko-drinske regije (preko 10 hiljada);
Od maja 2000. radi kao glavni i odgovorni urednik Informativno-stručnog časopisa ‘‘Šume’’ u JPŠ ‘‘Šume Republike Srpske’’;
U toku 1993.godine osnivao Udruženje za informativno kulturnu djelatnost ‘‘Sveti Sava’’, a 1998. Književnog fonda ‘‘Sveti Sava’’, (gdje je izdavač i glavni i odgovorni urednik i časopisu ‘‘Glas istoka’’ (od 2008).
Od 2000. godine do 2006. bio je predsjednik Udruženja (ali i osnivač) književnika – Podružice sarajvsko-romanijsko-drinske regije.
Objavio je:
1. ‘‘Samoubica objašnjava svoj slučaj’’ (roman), ‘‘Svjetlost’’, Sarajevo, 1988. godine;
2. ‘‘Baštinski dar’’ (poezija), ‘‘Univerzal’’, Tuzla, 1999. godine;
3. ‘‘Uzlazno padanje’’ (drama), ‘‘Sterijino pozorje’’, Novi Sad, 1999. godine;
4. ‘‘Molitva za mrtve’’ (poezija), RIZ ‘‘Prosvjeta’’, Srpsko Sarajevo, 1993. godine;
5. ‘‘Zbogom Sarajevo’’ (poezija), Udruženje za informativno-kulturnu djeltnost ‘‘Sveti Sava’’, Srpsko Sarajevo, 1996. godine;
6. ‘‘Romanijski soneti’’ (poezija), Udruženje za informativno-kulturnu djeltnost ‘‘Sveti Sava’’, Srpsko Sarajevo, 1997. godine;
7. ‘‘Ona koje ima’’ (poezija), Književni fond ‘‘Sveti Sava’’, Srpsko Sarajevo, 1999. godine;
8. ‘‘Ode, a da nije poginuo’’ (poetsko-filozofska drama), Književni fond ‘‘Sveti Sava’’, Srpsko Sarajevo, 1999. godine;
9. ‘‘Pjevljive priče’’ (poezija za djecu), Književni fond ‘‘Sveti Sava’’, Srpsko Sarajevo, 2002. godine;
10. ‘‘Očevim jezikom’’ (poezija), Zavod za udžbenike i nastava sredstva, Istočno Sarajevo, 2004. godine;
11. ‘‘Viđenje unaprijed – život na brisanom prostoru’’ (dokumentarna hronologoja), Književni fond ‘‘Sveti Sava’’, Srpsko Sarajevo, 2005. godine;
12. ‘‘Izabrane pjesme’’ (poezija), Književni fond ‘‘Sveti Sava’’, Srpsko Sarajevo, 2006. godine;
13. ‘‘Roman o Ivani’’ (roman), Književni fond ‘‘Sveti Sava’’, Srpsko Sarajevo, 2007. godine;
14. ‘‘Sjenke’’ (roman), Književni fond ‘‘Sveti Sava’’, Srpsko Sarajevo, 2006. godine;
15. ‘‘Pjesnici u đačkom kolu’’ (izbor poezije pjesnika sarajevsko-romanijsko-drinske regije za djecu), Književni fond ‘‘Sveti Sava’’, Srpsko Sarajevo, 2008. godine;
16. ‘‘Jezikom duše’’ (roman), Književni fond ‘‘Sveti Sava’’, Srpsko Sarajevo, 2010. godine.
Član je Udruženja književnika Republike Srspke i Srbije, Udruženja šumarskih inženjera i tehničara, osnivač Udruženja za informativno-kulturnu djelatnost i Književnog fonda ‘‘Sveti Sava’’ i ‘‘Glasa istoka’’ – časopisa za književnost, umjetnot, nauku i društveni život.
Objavljivao je u ‘‘Oslobođenju’’, ‘‘Našim danima’’, ‘‘Licima’’, ‘‘Životu’’, ‘‘Mostovima’’, ‘‘Stvaranju’’, ‘‘Mladosti’’, ‘‘Energoinvestu’’, ‘‘Životu’’, ‘‘Odjeku’’, ‘‘Književnoj reči’’, ‘‘Književnim novinama’’, ‘‘Oku’’, ‘‘Javnosti’’...
O njegovim knjigama su pisali:
• Majo Otan (Jugo-harakiri Nedeljka Žugića - o romanu ‘‘Samoubica objašnjava svoj slučaj’’, ‘‘Naši dani’’, 1988);
• Vladimur Jagličić (Stihovi slikani užasom - o zbirci pjesama ‘‘Molitva za mrtve’’, ‘‘Javnost’’, 1995);
• Radoslav Samarddžija (Pjesme ratnog užasa - o zbirci pjesama ‘‘Molitva za mrtve’’, Oslobođenje 1994);
• Milanko Vitomir Mali (Sonetna daronosnica - o zbirci pjesama ‘‘Romanijski soneti’’, Oslobođenje, 2000);
• Nedeljko Zelenović (Soneti bola i radovnja - o zbirci pjesama ‘‘Romanijski soneti’’, Oslobođenje, 2000);
• Nedeljko Zelenović (Ženi na putu od ničega do nečega - o zbirci pjesama ‘‘Ona koje ima’’, Oslobođenje, 2001);
• Milenko Stojčić (Lirske epistole Nedeljka Žugića - o zbirci pjesama ‘‘Ona koje ima’’, ‘‘Glas srpske’’, 2002);
• Radoslav Samadžija (Rat nas je sve pobjedio - o poetsko-filozofskoj drami ‘‘Ode, a da nije poginuo’’, ‘‘Glas srpske’’, 2002);
• Nedeljko Zelenović (Oda čovjeku i duši - zbirci pjesama ‘‘Očevim jezikom’’, ‘‘Glas srpske’’, 2004);
• Radoslav Samardžija (Poetski naboj romana - o romanu ‘‘Sjenke’’, ‘‘Gls srpske’’, 2004);
• Tanja Trifunović (Put čudnovate staze srca - o romanu ‘‘Sjenke’’, ‘‘Nezavisne novine’’ 2008);
• Bojana Popadić (U bijeloj sjenci oblaka - o romanu ‘‘Roman o Ivani’’, ‘‘Glas srpske’’, 2007);
• Nedeljko Zelenović (Spasiće nas ljubav i praštanje - o romanu ‘‘Roman o Ivani’’, knjiga književnih kritika ‘‘Lažljivci koji govore istinu’’ Nedeljka Zelenovića, 2011);
• Nedeljko Zelenović (Pisci su lažljivci koji govore istinu - o romanu ‘‘Sjenke’’, knjiga kjiževnih kritika ‘‘Lažljivci koji govore istinu’’ Nedeljka Zelenovića, 2011);
• Željka Domazet (Sjenke rata i rasula - o romanu ‘‘Sjenke’’, ‘‘Glas srpske’’, 2006);
• Saša Šekara (Nebeske suze spasa - o zbirci pjesama ‘‘Izabrane pjesme’’, ‘‘Glas srpske’’, 2007);
• Nedeljko Babić (Poetika u nagonu izviđanja - o zbirci pjesama ‘‘Očevim jezikom’’, ‘‘Oslobođenje’’, 2001);
• Zoran Kostić (Oči duše - o zbirci pjesama ‘‘Očevim jezikom’’, ‘‘Glas srpske’’, 2006);
• Radoslav Samardžija (Moderno literarno djelo - o romanu ‘‘Roman o Ivani’’, ‘‘Nezavisne novine’’, 2007);
• Mihailo Orlović (Veži me tako da mogu da letim - o romanu ‘‘Roman o Ivani’’, ‘‘Glas srpske’’, 2006);
• Radoslav Samardžija (Mozaička poetsko-dokumentarističko-filozofska struktura romana - o romanu ‘‘Sjenke’’, sajt www.svsava.org, 2006);
• Radomir Jagodić (Ljubav Bisere i nauma je Nojeva arka spasa - o romanu ‘‘Jezikom duše’’, ‘‘Glas istoka’’, 2011);
• Petar Aškraba zagorski (U središtu knjige je ljubav - o romanu ‘‘Jezikom duše’’, ‘‘Glas istoka’’, 2011);
• Dušan Zurovac (U znaku traganja - o romanu ‘‘Jezikom duše’’, ‘‘Glas istoka’’, 2011).
Zastupljen je u:
• ‘‘Enciklopediji pjesnika Jugoslavije 1990. godine’’,
• ‘‘Antologiji savremene srpske poezije pjesnika rođenih poslije 1945. godine’’ Vladimira Jagličića i
• ‘‘Nasukani na list lirike’’ (antologiji savremene srpske poezije Bosne i Hercegovine) Anđelka Anušića i Živka Maleševića.
Nagrade:
• Nagrada ‘‘Slovo gorčina’’ (1981 i 1982),
• Gordanino proleće (1980),
• Plaketa ‘‘Pjesnik - svjedok vremena’’ za knjigu ‘‘Ona koje ima’’, 2002.,
• Plaketa ‘‘Svetosavlje’’ Trebinje, 2003.,
• Istina o Srbima (Gradiška),
• Književne zajednice ''Jovan Dučić'' za najbolju pjesmu u 2002. godini,
• Povelja Vidovdanskih pjesničkih susreta za rukopisnu zbirku pjesama ‘‘Zbogom Sarajevo’’ 1996.,
• Povelja Književnog fonda ‘‘Sveti Sava’’ za najbolju knjigu na temu ljubavi za roman ‘‘Roman o Ivani’’, 2009.
Projekti:
''Prvi festival guslara Bosne i Hercegovine'', Ilijaš 1991. godine,
‘‘Vidovdanski pjesnički susreti’’ u Sokocu (od 1993 godine),
Udruženja za informativno-kulturnu djelatnost i Književnog fonda ‘‘Sveti Sava’’ (objavilo je 55 knjiga raznih žanrova i raznih autora),
Ratnih izdanja knjiga i novina u Republici Srpskoj (‘‘Srpski vojnik’’ - kasnije ‘‘Srspka vojska’’, ‘‘Rat u pjesmi’’ – prva štampana knjiga u ratu 1993. godine i prvih štampanih izdanja u RIZ ‘‘Prosvjeta’’ – sada Zavodu za udžbenike i nastavna sredstva),
‘‘Književnici zajedno’’,
‘‘Knjižvnici sa prirodom’’,
‘‘Pjesnici u đačkom kolu’’ (antologija pjesnika za djecu sarajevsko-romanijsko-drinske regije),
Informativno-stručnog časopis ‘‘Šume’’,
‘‘Glas istoka’’, časopis za književnot, umjetnost, nauku i ruštveni život,
‘‘Đurđevdnski krst na Romaniji’’ (humanitarna akcija)
‘‘Alter-ego’’ (centra za ličnu, bračnu i porodičnu problematiku) i mnogih nevladinih organizacija koje su uticale da se ‘‘skinu’’ sankcije opštinama u Republici Srpskoj, sprečavao sukobe, kao što su pobune vojske, kao i drugih pobuna na relacijama koje nisu za javnost.
Piše filmske scenarije (‘‘Druga ruka’’, ‘‘Čuvari predsjednika’’, ‘‘Nema pare bez omare’’, ‘‘Miljacka - rijeka života i smrti’’, ‘‘Život na rukama’’...)
Istražuje sociološko-psihološke fenomene i pojave.
Objavio je traktate jasne do bola: ‘‘Rat mitova’’, ‘‘Kraj trojedne Bosne i Hercegovine’’, ‘‘Kolektivna smrt naroda’’, ‘‘Čovjek je uzrok haosa’’, ‘‘Ko je grobar Srba u BiH’’, ‘‘Kome treba ovakva policija’’, ‘‘Nikolino samo(ubistvo)’’, ‘‘Nepotpisani pečat istine’’, ‘‘Šumska mafija pustoši šume’’,’’Nestanak šuma je krađa budućnosti’’, ‘‘Balvan pukao od opterećenja’’, ‘‘Rat filmskom industrijom’’, ‘‘Neka književnika makar nikome ne trebali’’, ‘‘Samouništenju naroda prethodi kriza kulture’’, ‘‘Sebi fabrike – narodu višak nemanja’’, ‘‘Nestala je krivina udesno’’, ‘‘Infektivan jezik mržnje’’, ‘‘Prodaja Srebrenice’’, Sodoma i gomora’’, ‘‘Splav koji prokišnjava’’, ‘‘Medijski linč SDS-a’’, ‘‘Nekažnjeni čitač budućnosti’’, ‘‘Pođi-stani-odustani’’, ‘‘Prosjački štap za odlikovane’’, ‘‘Upozorenje Srbia na zle sile’’, ‘‘Višegrdska staza – od svjetske manifestacije do prvatizacije’’, ‘‘Lažljivci koji govore istinu’’, ‘‘Žive rane peku, a srce ne puca’’, ‘‘Vladavina diktature nerada i nereda’’, ‘‘Proizvođači prošlosti – kradljivci budućnosti’’, Najezda loših pisaca’’, Sa Titom energija zablude, poslije Tita strah od budućnosti’’, ‘‘Pazi se, prisluškuju’’, ‘‘Svijest pala u nesvijest’’, ‘‘Infektivan jezik mržnje’’, ‘‘Duhovi zlobe’’, ‘‘Da te nema trebalo bi te izmisliti’’, ‘‘ Banke bez fabrika kradu budućnost’’, ‘‘U svetom siromaštvu vlast čeka narodna sačekuša’’, ‘‘Da te nema trebalo bi te izmisliti’’, itd.
Adresa:
Romanijska 87
71420 Pale
e-mail: nedeljko.zugic@gmail.com
http://nedeljkozugic.blog.rs/
Telefoni: +387 (0)57 226-538, +387 (0)65 543-983
« | April 2010 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Odgovor Komšiji (iz Beča)
Nedeljko }ugi | 05/09/2011, 07:51
Komšija!
Neman ništa protiv tvojih komentara, jer rat je bio veklika prevara, kako bi se opljačkao narod kojem će poslije njega ostati samo sveto siromaštvo...
Molio bih te, da malo pogledaš moje ostale traktate, članke, knjige, analize, istraživanja, pa da mi se javiš, ali da nadješ nekog Bošnjaka koji je izbliza i iznutra sve vidio i bacio rukavicu u lice svom lideru, kao što sam to činio ja, zbog čega sam bio više puta napadan i vrijeđan...Ali, zaklela se zemlja raju da se tajne sve saznaju...
Nisam ja pucao na vas i nisam se zastidio majke koju sam sahranio na zagajničkom groblju, pored oca...Pogledaj moj govor koji sa Paljanskog mitinga 1991. godine, koji je najgledaijni u Hagu...Provjeri zašto!
Ja sam u ratu pisao monogradmu ''Ode, a da nije poginuo'', jedini, koju niko nije smio igrati, do ja sam. Imaš li takvih primjera kod Bošnjaka? Častiću te ako to nađeš, i naravno, sve ću ti vjerovati. Ovako, ja sam za tebe i sve druge dr Nedis Žugar (informacionih nauka).
Hvala na predstavljanju, koje ukazuje da je zdrav dijalog moguć. Zato se i javljam. Provjerom IP adrese, vidim da se javljaš z Austrije, da ne presiziram lokalitet...
Najljudskije, sa željom da budeš dobromislen i pravorječiv.
Preporučujem ti da pogledaš moj govor praćen aplauzima, u kojem se vidi i osjeća da Srbi nisu željeli rat sa komšijama.
http://www.youtube.com/watch?v=d_WfFgGrU2A