Nedeljko Žugić, 1

PRAZNIM RIJEČIMA PUSTOŠI SE DUŠA!

СРЕБЕНИЦА ЈЕ ПРОДАТА

nedeljkozugic | 06 April, 2010 17:42


Насер Орић је завршио полицијску школу у Земуну и радио је као полицајац у Београду, на Косову и у Сарајеву, а 1990. године постао је припадник полицијске јединице која је  бринула о безбједности предсједника Србије Слободана Милошевића, с којим је  2003. године био на истом спрату затвора у Шевенингену.

Син Слободана Милошевића Марко  имао је телефонске разговоре са Насером Орићем,  тврдио је портпарол Тужилаштва за ратне злочине Србије Бруно Векарић, а честитао му је , након двије године притвора, када га је Хашки суд пустио на слободу.За оданост чувара предсједника Слободан Милошевић га је наградио пиштољем  с угравираном посветом. О томе пише Вук Драшковић у књизи "Мета", наводећи да је међу полицајцима који су њега и супругу Даницу ухапсили, након београдских демонстрација 9. марта 1991. године, био и Орић. Уз све то треба имати у виду и  одговорности холандског батаљона у саставу мировних снага УН за трагедију у Сребреници, због чега пала холандска влада.Почетком рата, по доласку из Србије, Насер у Сребреници формира јединицу која га слијепо прати, која је спалила  преко сто српских села, и убила 3.262 Срба са подручја источног дијела Републике Српске.Крајем 1992. године Муслимански окрузи су падали један за другим. Муслиманске снаге у овом дијелу Босне безнадежно су се бориле да задрже стратешки важне територије, али су њихови напори били узалудни. Савјет безбједности УН је донио Резолуцију о формирању четири заштићене зоне у Босни: Сребреница, Жепа, Горажде и Бихаћ, на основу које је те зоне требало демилитаризовати и забранити све војне летове, осим оних који имају искључиво хуманитарни карактер.Доласком НАТО снага у Босну, под заставом УН, и Руси су се  пробудили. Организован је састанак између војне обавјештајне службе босанских Срба и Руса (из тзв. групе ГРУ), под надзором српске војне обавештајне службе КОС. Тема разговора био је Насер Орић, господар живота и смрти Сребреницког округа. Српске власти у Босни су због тога упутиле оштар протест Унпрофору, жалећи се на рад "холандске јединице", која је у потпуности упућена у злочине муслиманске војске, али ништа нису предузимали, јер је Насер Орић за двије године успио да држи под контролом војску и комплетан живот у Сребреници.  Постао је биолошки отац преко 300 дјеце. Као господар живота и смрти, а за 5.000 ДМ  издавао је потврду о напуштању Сребренице  и одлазак у Холандију, користећи хеликоптере УН.Сребреница је била у окружењу, и да није проглашена заштићеном зоном давно би пала. То је знала и команда холандског батаљона  УН, па су почели  преговорати заједно са Орићем и централом у Сарајеву,  да се изврши замјена Сребренице за Илиџу и Хаџиће, који су били под српском влашћу.Почетком 1995. године, преко Пала, уз помоћ дуванске мафије, по договору, Орићу је прослијеђено пет милиона долара.Насер је инсистирао да нико не сазна да је Сребреница продата Србима. Све се одвијало по сценарију: Срби су напали холандски батаљон који је узвратио паљбу, како би команда УН позвала НАТО авионе да подрже холандску јединицу и одбране заштићену зону у Сребреници. Пар људи из холандске обавјештајне службе отишло је директно у команду Поточари, да се виде са предсједником Радованом Караџићем, уз договор о повлачењу холандских трупа из округа, да се заштићена територија преда генералу Младићу, под условом да холандске трупе неће бити дискредитоване.Након тога, десио се састанак Младића и Караџића, који нису били у добрим односима, и предаја  испред телевизијских камера.А та предаја је, у ствари, продаја за пет милиона долара. Темељни доказ је Насеров одлазак из Сребренице холандским хеликоптером у Тузлу, са коферима пуним новца, где га је чекао главни вођа Алија Изетбеговић.                                                 


Meholjić: Izetbegović žrtvovao Srebrenicu, neću da se predam Srbiji

Meholjić: Izetbegović žrtvovao Srebrenicu, neću da se predam Srbiji
Srna - 30.01.2014 09:54

BEOGRAD - Hakija Meholjić, protiv kojeg Tužilaštvo Srbije za ratne zločine vodi istragu zbog zločina na području Srebrenice, izjavio je da je zvanično Sarajevo žrtvovalo Srebreničane da bi izazvalo NATO agresiju, te da ne namjerava da se preda srpskom Tužilaštvu.

On kaže da je shvatio da je Srebrenica "žrtvovana" prilikom sastanka srebreničke grupe sa liderom muslimana Alijom Izetbegovićem i da se nije ustezao da mu to i kaže.

"Imao sam hrabrosti i odvažnosti, iako suočen sa svim rizicima, da i tada `skrešem u brk` Aliji šta mislim o tako suludim, a ispostavilo se do neba bolnim odlukama", rekao je Meholjić za beogradske "Večernje novosti".

On je dodao da ga upravo zbog toga danas ništa ne može "izbaciti iz kolosijeka", pa ni "vijesti iz Beograda".

"Vijest da se za mene zanima Specijalno tužilaštvo Srbije za ratne zločine mirno sam primio. Neka svako radi svoj posao. U Srebrenici sam i muče me druge muke", rekao je ratni načelnik policijske stanice u Srebrenici.

On je poručio da neće ići pred pravosuđe Srbije, jer se "zna čija je mjesna nadležnost što se tiče spornih događaja, koji se odnose na ovaj dio Republike Srpske i BiH".

Tužilaštvo Srbije za ratne zločine vodi istragu protiv ratnog komandanta Armije BiH Nasera Orića, Hakije Meholjića i još trojice Bošnjaka zbog sumnje da su na Petrovdan 1992. godine u mjestima Zalazje i Donji Potočari ubili devet srpskih civila.

Direkcija za koordinaciju policijskih tijela BiH dobila je zahtjev Interpola Beograd za provjeru Nasera Orića, Nurije Husića, Hakije Meholjića, Amira Mehmedovića i Smaje Mandžića radi raspisivanja međunarodne potjernice zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.


DEMISTIFIKACIJA "SREBRENIČKOG GENOCIDA" PDF Štampa El. pošta
Autor: FOKUS   
nedjelja, 05 februar 2012 22:07

vlajki-u-fokusu-1Film "Srebrenica, izdani grad" zapadnih autora, gdje se uveliko osporava brojka od 8.000 pobijenih Muslimana, samo je jedna u nizu izjava i dokumentiranih istraživanja u svijetu kojima se demistificira "srebrenički genocid". U ovom tekstu će se telegrafski naznačiti reduciran broj tih osporavanja koja potječu sa Zapada

Opći uvid

Zločin u Srebrenici ima dvije faze: zločini počinjeni nad Srbima i isprovocirani zločin Srba nad Muslimanima (sadašnjim Bošnjacima).

- Zločini nad Srbima u Srebrenici odvijali su se od 1992. do 1995. godine. Zločine su vršili pripadnici Armije RBiH stacionirani u Srebrenici, a pod rukovodstvom Nasera Orića. UN zvaničnik Yasushi Akashi smatrao je muslimansko rukovodstvo u Srebrenici kriminalnom bandom, korumpiranim i opasnim provokatorima, podvodačima i crnoburzašima.

Generalni sekretar UN-a Kofi Annan rekao je da su se Orićeve trupe koristile tehnikama etničkog čišćenja paleći kuće, te ubijajući i terorizirajući civilnu populaciju.

U veljači 2004. godine, Orić je primio reportera "Washington Posta":

"Orićevi ratni trofeji ne nalaze se poslagani na zidu ...već na video-kaseti: spaljene srpske kuće i tijela srpskih ljudi bez glave, nabacana na tužnu gomilu. Morali smo koristiti hladno oružje te noći, objašnjava Orić, dok se scene iskasapljenih mrtvih tijela vrte s njegovog "Sony" video-aparata."

Koliko je srpskih sela spaljeno, a civila ubijeno ne zna se.

Procjene iz stranih izvora se kreću oko nekoliko desetina srpskih sela i više stotina ubijenih srpskih civila, dok srpski izvori govore o 3.500 ubijenih.

- Drugi dio srebreničkog zločina, onaj izvršen od strane Srba nad Muslimanima, desio se od 11. do 19. srpnja 1995. godine. Neke prethodne činjenice su zbunjujuće.

1. Predstavnici muslimanske zajednice okupili su se u Sarajevu 28. i 29. rujna 1993. Neki su kasnije rekli da im je Izetbegović kazao da bi NATO, prema predsjedniku Clintonu, intervenirao u BiH samo pod uvjetom da Srbi pobiju barem 5.000 osoba.

2. Očito je, da je Srebrenica "data na tanjur" Srbima. Orić je helikopterom prebačen iz Srebrenice sedam dana prije njenog pada. Dan prije pada, cjelokupna muška muslimanska populacija napustila je Srebrenicu gdje je ostalo oko 300 muškaraca.

3. Zločin nad Muslimanima se desio nakon zarobljavanja, kada su se oni nastojali probiti kroz srpske položaje prema svojim bazama. Masovne egzekucije nad Muslimanima vršene su u mjestima Pilice, Branjevo, Petkovac, Kozluk i Kravica.

4. Broj hladnokrvno pobijenih zarobljenih Muslimana je, međutim, upitan. Postoji razlika u brojkama između deklarirano nestalih osoba i forenzičkih nalaza ostataka tijela. Osim za oko tisuću osoba, gdje je stvar očita, za druga nađena tijela nije jasno u kojim su okolnostima poginula ili umrla i kada.

Napomena: masovne grobnice su uobičajena stvar u ratnim vremenima kada se vrši asanacija terena kako ne bi došlo do masovnih zaraza.

5. Među nastradalima "srebreničkog genocida" evidentirani su i oni koji su danas živi. Ima i onih koji su umrli/poginuli davno prije 1995. godine. U razračunima među samim muslimanima u Srebrenici nastradalo je više stotina osoba koje su pokopane kao žrtve srpskog genocida.

6. Simptomatično je da ni u holandskom izvještaju o Srebrenici, ni u francuskom izvještaju, nema očevidaca počinjenog zločina. Jedini "pravi" svjedok je psihopata Erdemović, koji je u Hagu ustvrdio kako je prilikom masakra lično pobio više od 100 Muslimana za 12 kilograma zlata.

- Na kraju općeg uvida, evo zbog čega srpski zločin nad muslimanima ne može biti genocid:

Kada se vrši genocid, onda se neselektivno ubijaju svi pripadnici neke zajednice, a ne ostavljaju se u životu reproduktivno sposobne osobe (žene i djeca). Proglašavanje zločina nad Muslimanima genocidom, direktno se vrijeđa spomen na oko četiri milijuna Jevreja nastradalih u Drugom svjetskom ratu. Jer da su nacisti postupali kao Srbi poštedjevši ženu, djecu i stare osobe, nastradalo bi manje od polovice Jevreja.

 

Izjave i istraživanja sa Zapada

Luis Mekenzi, bivši komandant mirovnih snaga u BiH je podsjetio je da su Muslimani pod komandom Nasera Orića ubili nekoliko hiljada srpskih civila. Za kanadski list "Gloub end mejl" ocijenio je "da u Srebrenici 1995. godine nije pobijeno 8.000 Muslimana. Evidencija dostavljena Haškom tribunalu izaziva ozbiljnu sumnju u ovakvu tvrdnju. U taj broj uračunato je i 5.000 onih koji su se vodili kao nestali. Također, više od 2.000 tijela pronađeno je u Srebrenici i oko Srebrenice i među njima su i žrtve trogodišnjih borbi u toj oblasti. Muslimanski muškarci i stariji dječaci su odvojeni, a starci, žene i djeca su prebacivani u pravcu Tuzle na bezbjedno. To je strašno, ali isto tako treba reći da ako neko želi da izvrši genocid, on neće dozvoliti ženama i djeci da odu.

 

Evo što o srebreničkom zločinu iz 1995. misli Kristof Flige, aktualni sudac Haškog tribunala. U intervjuu njemačkom tjedniku "Špigel" izjavio je sljedeće:

Slučaj Karadžić se odnosi na pitanje odgovornosti za masovno ubijanje, o čemu se govori kao o genocidu.

Međutim, stručnjaci za međunarodno pravo su podijeljeni o tome da li bi se masakr u Srebrenici mogao definirati kao genocid. Ja sebi postavljam pitanje: da li nam je izraz genocid potreban da bi okarakterizirali takve zločine?

Trebalo bi da uvedemo novu definiciju takvog zločina.

Možda bi izraz masovno ubojstvo otklonio neke od teškoća s kojima se suočavamo.


Karlos Martins Branko, portugalski vojni zvaničnik posvjedočio je da je broj žrtava od 7.300 falsificiran, da bi bio korišten za propagandne svrhe. On je 1998. napisao da "postoji malo sumnje da je najmanje 2.028 bosanskih Muslimana poginulo u borbi s bolje uvježbanom i bolje komandiranom Vojskom RS u tri godine žestokog ratovanja". Mnoga tijela, kaže Branko, nalazila su se u zoni grada i prije pada Srebrenice.

 

Iz izvještaja visokog komesara UN za ljudska prava Henrija Vilenda koji je poslije petodnevnog ispitivanja izbjeglica u Tuzli (1995.) rekao:

"Nismo našli nikoga ko je svojim očima video neki zločin."
O pometnji među narodom koji se povlačio za 28. divizijom Armije RBiH iz Srebrenice, pisao je i Džonatan Ruper iz BBC: "I holandski mirovni kontingent i obavještajni oficiri britanskih specijalnih jedinica SAS, koji su se nalazili u gradu kad je pao, bili su svjedoci ogorčenih borbi između samih Muslimana u Srebrenici kratko vrijeme prije nego što su Srbi ušli. Također postoje izvještaji da je znatan broj poginuo prelazeći minska polja koja je njihova strana postavila.”
Filip Korvin, nekadašnji visoki funkcioner Ujedinjenih nacija i izaslanik generalnog sekretara UN u Bosni:
Ako je od 37.000 žitelja Srebrenice preživjelo njih 35.500, onda je računica vrlo prosta, otkriva Korvin. Ja i dalje tvrdim, naravno na osnovu čvrstih dokaza i prikupljenog materijala, da je cifra o 7.000 ubijenih Muslimana preuveličana i da ona ne može biti veća od 1.000 ljudi.
Karemans, komandant holandskih snaga u Srebrenici, rekao je u jednom intervjuu u Zagrebu 1995, da je ponašanje Srba u pogledu srebreničke tragedije bilo donekle razumljivo, jer su Muslimani s njihovim napadima iz Srebrenice (1992-1993), do temelja spalili 192 srpska sela i pobili njegove stanovnike!

Edvard Herman, američki profesor objavio je, sa svojim suradnicima, knjigu (2010.): "Srebrenica, dekonstrukcija jednog virtualnog genocida."
- Sami Muslimani iz Srebrenice dali su objašnjenja neočekivanog povlačenja jakih snaga 28. korpusa.

Ibran Mustafić, osnivač SDA u Srebrenici i poslanik u skupštini Federacije BiH, u intervjuu 1996. godine je rekao: "Scenario za izdaju Srebrenice je svjesno pripremljen. U taj posao su umiješani bosansko predsjedništvo i komanda Armije". On je naglasio da su napadi iz zaštićene zone bili "svjesno davanje povoda srpskim snagama da napadnu", a da su tragični scenario napravile "ličnosti koje su u ljeto 1995. napustile Srebrenicu bez ogrebotine".
Još veći skandal izazvalo je svjedočenje Hakije Meholjića, nekadašnjeg šefa policije u Srebrenici. On je otkrio da je cilj povlačenja 28. divizije bio sračunat da dovede do što većeg broja žrtava, da bi se dobio povod za NATO intervenciju.

Evo još nekih imena istaknutih javnih radnika Zapada koji su nastojali demistificirati "srebrenički genocid":
Jared Israel, Sarah Standefer, Noam Chomsky, Rene Gremaux, Louis Dalmas, George Pumfrey, Abe de Vries, Jaques Verges, Max Sinclair.

Piše Emil Vlajki

ПРИЗНАЊЕ ИБРАНА МУСТАФИЋА: Сами смо убили 1.000 својих у Сребреници!

ibran-mustafic

Између 500 и 1.000 Бошњака из Сребренице најмање је убијено од сународника током пробоја ка Тузли у јулу 1995. године, зато што су постојали спискови оних који „ни по коју цену не смеју живи да се докопају слободе“, изјавио је један од оснивача СДА из Сребренице Ибран Мустафић.

Он је рекао да је о списковима „неподобних Бошњака“ знало муслиманско руководство са Алијом Изетбеговићем на челу, а да му је постојање оваквог списка потврдило више десетина људи.

„Најмање 10 пута сам то чуо и од некадашњег начелника полиције Хакије Мехољића. Међутим, не би ме изненадило да слаже да то није рекао“, навео је за „Вести“ Мустафић, који је дугогодишњи члан организационог одбора за обиљежавање догађаја у Сребреници.

Према његовим ријечима, списак је правила сребреничка мафија, уско војно и политичко руководство у Сребреници, које је од 1993. године било „господар живота и смрти“.

„Да сам могао да судим Насеру Орићу у Хагу, ја бих му за злочине над Србима пресудио најмање 20 година затвора. Али, за злочине над сународницима пресудио бих му најмање 200.000 година. Он је најодговорнији што је Сребреница постала највећа мрља у историји човјечанства. Он је и 1993. године, када је ова енклава умало освојена, побјегао из Сребренице. Побјегао је и 1995. године“, рекао је Мустафић.

Он је напоменуо да су злочин у Сребреници договорили Изетбеговић и тадашњи предсједник САД Бил Клинтон.

„Сребреница је апсолутно договорни геноцид између међународне заједнице и Алије Изетбеговића, односно између Изетбеговића и тадашњег предсједника САД Била Клинтона. Зато је за мене много већи злочин од оног почињеног јула 1995. године био тренутак када је у Меморијални центар закорачио Бил Клинтон. То је био тренутак када се злочинац вратио на мјесто злочина“, рекао је Мустафић.

Он је истакао и да постоје велике манипулације именима жртава у Сребреници. „Знам да је на том списку отац који је изгубио сина, с тим што сина уопште нема међу убијеним или несталима. Слично је и са човјеком који је умро у Холандији, а води се у групи несталих. Многи су се на то одлучивали зато што нису имали средстава за живот или уопште нису имали радни стаж. Друго, Сребреница је од 1993. до 1995. године била демилитаризована зона. Па, откуда онда толико бораца инвалида“, запитао је Мустафић.

Он сматра да се веома тешко може утврдити тачан број убијених и несталих у Сребреници.

„Веома тешко, зато што је Сребреница одавно предмет манипулација, а главни манипулатор је Амор Машовић који је планирао да на жртвама Сребренице живи наредних 500 година. Међутим, ту су и многи други из Изетбеговићевог окружења који су још од љета 1992. године кренули у провођење пројекта по коме је једино битно да се прикаже што више бошњачких жртава“, нагласио је Мустафић.

(Вести-онлине) 

Komentari

Dodaj komentar





Komentar će biti proveren pre nego što se objavi.

Zapamti me

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS
Powered by blog.rs - Design by BalearWeb