PRAZNIM RIJEČIMA PUSTOŠI SE DUŠA!
nedeljkozugic | 06 April, 2010 17:42
Син Слободана Милошевића Марко имао је телефонске разговоре са Насером Орићем, тврдио је портпарол Тужилаштва за ратне злочине Србије Бруно Векарић, а честитао му је , након двије године притвора, када га је Хашки суд пустио на слободу.За оданост чувара предсједника Слободан Милошевић га је наградио пиштољем с угравираном посветом. О томе пише Вук Драшковић у књизи "Мета", наводећи да је међу полицајцима који су њега и супругу Даницу ухапсили, након београдских демонстрација 9. марта 1991. године, био и Орић. Уз све то треба имати у виду и одговорности холандског батаљона у саставу мировних снага УН за трагедију у Сребреници, због чега пала холандска влада.Почетком рата, по доласку из Србије, Насер у Сребреници формира јединицу која га слијепо прати, која је спалила преко сто српских села, и убила 3.262 Срба са подручја источног дијела Републике Српске.Крајем 1992. године Муслимански окрузи су падали један за другим. Муслиманске снаге у овом дијелу Босне безнадежно су се бориле да задрже стратешки важне територије, али су њихови напори били узалудни. Савјет безбједности УН је донио Резолуцију о формирању четири заштићене зоне у Босни: Сребреница, Жепа, Горажде и Бихаћ, на основу које је те зоне требало демилитаризовати и забранити све војне летове, осим оних који имају искључиво хуманитарни карактер.Доласком НАТО снага у Босну, под заставом УН, и Руси су се пробудили. Организован је састанак између војне обавјештајне службе босанских Срба и Руса (из тзв. групе ГРУ), под надзором српске војне обавештајне службе КОС. Тема разговора био је Насер Орић, господар живота и смрти Сребреницког округа. Српске власти у Босни су због тога упутиле оштар протест Унпрофору, жалећи се на рад "холандске јединице", која је у потпуности упућена у злочине муслиманске војске, али ништа нису предузимали, јер је Насер Орић за двије године успио да држи под контролом војску и комплетан живот у Сребреници. Постао је биолошки отац преко 300 дјеце. Као господар живота и смрти, а за 5.000 ДМ издавао је потврду о напуштању Сребренице и одлазак у Холандију, користећи хеликоптере УН.Сребреница је била у окружењу, и да није проглашена заштићеном зоном давно би пала. То је знала и команда холандског батаљона УН, па су почели преговорати заједно са Орићем и централом у Сарајеву, да се изврши замјена Сребренице за Илиџу и Хаџиће, који су били под српском влашћу.Почетком 1995. године, преко Пала, уз помоћ дуванске мафије, по договору, Орићу је прослијеђено пет милиона долара.Насер је инсистирао да нико не сазна да је Сребреница продата Србима. Све се одвијало по сценарију: Срби су напали холандски батаљон који је узвратио паљбу, како би команда УН позвала НАТО авионе да подрже холандску јединицу и одбране заштићену зону у Сребреници. Пар људи из холандске обавјештајне службе отишло је директно у команду Поточари, да се виде са предсједником Радованом Караџићем, уз договор о повлачењу холандских трупа из округа, да се заштићена територија преда генералу Младићу, под условом да холандске трупе неће бити дискредитоване.Након тога, десио се састанак Младића и Караџића, који нису били у добрим односима, и предаја испред телевизијских камера.А та предаја је, у ствари, продаја за пет милиона долара. Темељни доказ је Насеров одлазак из Сребренице холандским хеликоптером у Тузлу, са коферима пуним новца, где га је чекао главни вођа Алија Изетбеговић.
BEOGRAD - Hakija Meholjić, protiv kojeg Tužilaštvo Srbije za ratne zločine vodi istragu zbog zločina na području Srebrenice, izjavio je da je zvanično Sarajevo žrtvovalo Srebreničane da bi izazvalo NATO agresiju, te da ne namjerava da se preda srpskom Tužilaštvu.
On kaže da je shvatio da je Srebrenica "žrtvovana" prilikom sastanka srebreničke grupe sa liderom muslimana Alijom Izetbegovićem i da se nije ustezao da mu to i kaže.
"Imao sam hrabrosti i odvažnosti, iako suočen sa svim rizicima, da i tada `skrešem u brk` Aliji šta mislim o tako suludim, a ispostavilo se do neba bolnim odlukama", rekao je Meholjić za beogradske "Večernje novosti".
On je dodao da ga upravo zbog toga danas ništa ne može "izbaciti iz kolosijeka", pa ni "vijesti iz Beograda".
"Vijest da se za mene zanima Specijalno tužilaštvo Srbije za ratne zločine mirno sam primio. Neka svako radi svoj posao. U Srebrenici sam i muče me druge muke", rekao je ratni načelnik policijske stanice u Srebrenici.
On je poručio da neće ići pred pravosuđe Srbije, jer se "zna čija je mjesna nadležnost što se tiče spornih događaja, koji se odnose na ovaj dio Republike Srpske i BiH".
Tužilaštvo Srbije za ratne zločine vodi istragu protiv ratnog komandanta Armije BiH Nasera Orića, Hakije Meholjića i još trojice Bošnjaka zbog sumnje da su na Petrovdan 1992. godine u mjestima Zalazje i Donji Potočari ubili devet srpskih civila.
Direkcija za koordinaciju policijskih tijela BiH dobila je zahtjev Interpola Beograd za provjeru Nasera Orića, Nurije Husića, Hakije Meholjića, Amira Mehmedovića i Smaje Mandžića radi raspisivanja međunarodne potjernice zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.
DEMISTIFIKACIJA "SREBRENIČKOG GENOCIDA" | ![]() | ![]() | ![]() |
Autor: FOKUS |
nedjelja, 05 februar 2012 22:07 |
Opći uvid Zločin u Srebrenici ima dvije faze: zločini počinjeni nad Srbima i isprovocirani zločin Srba nad Muslimanima (sadašnjim Bošnjacima). - Zločini nad Srbima u Srebrenici odvijali su se od 1992. do 1995. godine. Zločine su vršili pripadnici Armije RBiH stacionirani u Srebrenici, a pod rukovodstvom Nasera Orića. UN zvaničnik Yasushi Akashi smatrao je muslimansko rukovodstvo u Srebrenici kriminalnom bandom, korumpiranim i opasnim provokatorima, podvodačima i crnoburzašima. Generalni sekretar UN-a Kofi Annan rekao je da su se Orićeve trupe koristile tehnikama etničkog čišćenja paleći kuće, te ubijajući i terorizirajući civilnu populaciju. U veljači 2004. godine, Orić je primio reportera "Washington Posta": "Orićevi ratni trofeji ne nalaze se poslagani na zidu ...već na video-kaseti: spaljene srpske kuće i tijela srpskih ljudi bez glave, nabacana na tužnu gomilu. Morali smo koristiti hladno oružje te noći, objašnjava Orić, dok se scene iskasapljenih mrtvih tijela vrte s njegovog "Sony" video-aparata." Koliko je srpskih sela spaljeno, a civila ubijeno ne zna se. Procjene iz stranih izvora se kreću oko nekoliko desetina srpskih sela i više stotina ubijenih srpskih civila, dok srpski izvori govore o 3.500 ubijenih. - Drugi dio srebreničkog zločina, onaj izvršen od strane Srba nad Muslimanima, desio se od 11. do 19. srpnja 1995. godine. Neke prethodne činjenice su zbunjujuće. 1. Predstavnici muslimanske zajednice okupili su se u Sarajevu 28. i 29. rujna 1993. Neki su kasnije rekli da im je Izetbegović kazao da bi NATO, prema predsjedniku Clintonu, intervenirao u BiH samo pod uvjetom da Srbi pobiju barem 5.000 osoba. 2. Očito je, da je Srebrenica "data na tanjur" Srbima. Orić je helikopterom prebačen iz Srebrenice sedam dana prije njenog pada. Dan prije pada, cjelokupna muška muslimanska populacija napustila je Srebrenicu gdje je ostalo oko 300 muškaraca. 3. Zločin nad Muslimanima se desio nakon zarobljavanja, kada su se oni nastojali probiti kroz srpske položaje prema svojim bazama. Masovne egzekucije nad Muslimanima vršene su u mjestima Pilice, Branjevo, Petkovac, Kozluk i Kravica. 4. Broj hladnokrvno pobijenih zarobljenih Muslimana je, međutim, upitan. Postoji razlika u brojkama između deklarirano nestalih osoba i forenzičkih nalaza ostataka tijela. Osim za oko tisuću osoba, gdje je stvar očita, za druga nađena tijela nije jasno u kojim su okolnostima poginula ili umrla i kada. Napomena: masovne grobnice su uobičajena stvar u ratnim vremenima kada se vrši asanacija terena kako ne bi došlo do masovnih zaraza. 5. Među nastradalima "srebreničkog genocida" evidentirani su i oni koji su danas živi. Ima i onih koji su umrli/poginuli davno prije 1995. godine. U razračunima među samim muslimanima u Srebrenici nastradalo je više stotina osoba koje su pokopane kao žrtve srpskog genocida. 6. Simptomatično je da ni u holandskom izvještaju o Srebrenici, ni u francuskom izvještaju, nema očevidaca počinjenog zločina. Jedini "pravi" svjedok je psihopata Erdemović, koji je u Hagu ustvrdio kako je prilikom masakra lično pobio više od 100 Muslimana za 12 kilograma zlata. - Na kraju općeg uvida, evo zbog čega srpski zločin nad muslimanima ne može biti genocid: Kada se vrši genocid, onda se neselektivno ubijaju svi pripadnici neke zajednice, a ne ostavljaju se u životu reproduktivno sposobne osobe (žene i djeca). Proglašavanje zločina nad Muslimanima genocidom, direktno se vrijeđa spomen na oko četiri milijuna Jevreja nastradalih u Drugom svjetskom ratu. Jer da su nacisti postupali kao Srbi poštedjevši ženu, djecu i stare osobe, nastradalo bi manje od polovice Jevreja.
Izjave i istraživanja sa Zapada Luis Mekenzi, bivši komandant mirovnih snaga u BiH je podsjetio je da su Muslimani pod komandom Nasera Orića ubili nekoliko hiljada srpskih civila. Za kanadski list "Gloub end mejl" ocijenio je "da u Srebrenici 1995. godine nije pobijeno 8.000 Muslimana. Evidencija dostavljena Haškom tribunalu izaziva ozbiljnu sumnju u ovakvu tvrdnju. U taj broj uračunato je i 5.000 onih koji su se vodili kao nestali. Također, više od 2.000 tijela pronađeno je u Srebrenici i oko Srebrenice i među njima su i žrtve trogodišnjih borbi u toj oblasti. Muslimanski muškarci i stariji dječaci su odvojeni, a starci, žene i djeca su prebacivani u pravcu Tuzle na bezbjedno. To je strašno, ali isto tako treba reći da ako neko želi da izvrši genocid, on neće dozvoliti ženama i djeci da odu.
Evo što o srebreničkom zločinu iz 1995. misli Kristof Flige, aktualni sudac Haškog tribunala. U intervjuu njemačkom tjedniku "Špigel" izjavio je sljedeće: Slučaj Karadžić se odnosi na pitanje odgovornosti za masovno ubijanje, o čemu se govori kao o genocidu. Međutim, stručnjaci za međunarodno pravo su podijeljeni o tome da li bi se masakr u Srebrenici mogao definirati kao genocid. Ja sebi postavljam pitanje: da li nam je izraz genocid potreban da bi okarakterizirali takve zločine? Trebalo bi da uvedemo novu definiciju takvog zločina. Možda bi izraz masovno ubojstvo otklonio neke od teškoća s kojima se suočavamo.
Iz izvještaja visokog komesara UN za ljudska prava Henrija Vilenda koji je poslije petodnevnog ispitivanja izbjeglica u Tuzli (1995.) rekao: "Nismo našli nikoga ko je svojim očima video neki zločin." Piše Emil Vlajki ПРИЗНАЊЕ ИБРАНА МУСТАФИЋА: Сами смо убили 1.000 својих у Сребреници!Између 500 и 1.000 Бошњака из Сребренице најмање је убијено од сународника током пробоја ка Тузли у јулу 1995. године, зато што су постојали спискови оних који „ни по коју цену не смеју живи да се докопају слободе“, изјавио је један од оснивача СДА из Сребренице Ибран Мустафић. Он је рекао да је о списковима „неподобних Бошњака“ знало муслиманско руководство са Алијом Изетбеговићем на челу, а да му је постојање оваквог списка потврдило више десетина људи. „Најмање 10 пута сам то чуо и од некадашњег начелника полиције Хакије Мехољића. Међутим, не би ме изненадило да слаже да то није рекао“, навео је за „Вести“ Мустафић, који је дугогодишњи члан организационог одбора за обиљежавање догађаја у Сребреници. Према његовим ријечима, списак је правила сребреничка мафија, уско војно и политичко руководство у Сребреници, које је од 1993. године било „господар живота и смрти“. „Да сам могао да судим Насеру Орићу у Хагу, ја бих му за злочине над Србима пресудио најмање 20 година затвора. Али, за злочине над сународницима пресудио бих му најмање 200.000 година. Он је најодговорнији што је Сребреница постала највећа мрља у историји човјечанства. Он је и 1993. године, када је ова енклава умало освојена, побјегао из Сребренице. Побјегао је и 1995. године“, рекао је Мустафић. Он је напоменуо да су злочин у Сребреници договорили Изетбеговић и тадашњи предсједник САД Бил Клинтон. „Сребреница је апсолутно договорни геноцид између међународне заједнице и Алије Изетбеговића, односно између Изетбеговића и тадашњег предсједника САД Била Клинтона. Зато је за мене много већи злочин од оног почињеног јула 1995. године био тренутак када је у Меморијални центар закорачио Бил Клинтон. То је био тренутак када се злочинац вратио на мјесто злочина“, рекао је Мустафић. Он је истакао и да постоје велике манипулације именима жртава у Сребреници. „Знам да је на том списку отац који је изгубио сина, с тим што сина уопште нема међу убијеним или несталима. Слично је и са човјеком који је умро у Холандији, а води се у групи несталих. Многи су се на то одлучивали зато што нису имали средстава за живот или уопште нису имали радни стаж. Друго, Сребреница је од 1993. до 1995. године била демилитаризована зона. Па, откуда онда толико бораца инвалида“, запитао је Мустафић. Он сматра да се веома тешко може утврдити тачан број убијених и несталих у Сребреници. „Веома тешко, зато што је Сребреница одавно предмет манипулација, а главни манипулатор је Амор Машовић који је планирао да на жртвама Сребренице живи наредних 500 година. Међутим, ту су и многи други из Изетбеговићевог окружења који су још од љета 1992. године кренули у провођење пројекта по коме је једино битно да се прикаже што више бошњачких жртава“, нагласио је Мустафић. (Вести-онлине) |
Stručnoj redakciji za književnost Enciklopedije Republike Srpske
BIOGRAFIJA SA BIBLIOGRAFIJOM
Nedeljko Žugić, pjesnik, romansijer, izdavač i novinar, rođen je 20. januara 1952. godine u Olovu, gdje je završio osnovnu školu (1968), a srednju (1971), Višu socijalnu školu (1978) i visoku - socijalni rad (1982 u Sarajevu. Nadalje se školovao po pravilu ‘‘Koža je ogledalo mozga, kao posvećenik i prosvjetljenik istine, što će naknadno objaviti (opečaćeno djelima)…
Živio je od 1968 do 1995. godine u Sarajevu, a sada živi na Palama.
Radio je u ‘‘Energoinvestu’’ od 1974. do 1992. godine, na raznim poslovima, studirao i pisao uz rad;
Opštini Ilidža 1992 (april, maj, juni), kao urednik lista ‘‘Srpsko slovo’’;
Sarajevsko-romanijski korpus (juli, avgust, septembar), kao urednik lista ‘‘Srpski vojnik’’;
Ministarstvu za boračka pitanja u Vladi Republike Srpske (1993 do juna 1994), kao stručni saradnik za humanitarne poslove;
Zavodu za udžbenike (tada RIZ ‘‘Prosvjeta) i nastavna sredstva Republike Srpske (od juna 1993. do avgusta 1995), kao urednik u izdavačkoj djelatnosti;
Od septembra 1995. do do maja 2000. prvi slobodni umjetnik Republike Srpske, bavio se istraživanjem sociološko-psiholoških fenomena i pojava, govorio svoju monodramu ‘‘Ode, a da nije poginuo’’ i fotografisao učenike sarajevsko-romanijsko-drinske regije (preko 10 hiljada);
Od maja 2000. radi kao glavni i odgovorni urednik Informativno-stručnog časopisa ‘‘Šume’’ u JPŠ ‘‘Šume Republike Srpske’’;
U toku 1993.godine osnivao Udruženje za informativno kulturnu djelatnost ‘‘Sveti Sava’’, a 1998. Književnog fonda ‘‘Sveti Sava’’, (gdje je izdavač i glavni i odgovorni urednik i časopisu ‘‘Glas istoka’’ (od 2008).
Od 2000. godine do 2006. bio je predsjednik Udruženja (ali i osnivač) književnika – Podružice sarajvsko-romanijsko-drinske regije.
Objavio je:
1. ‘‘Samoubica objašnjava svoj slučaj’’ (roman), ‘‘Svjetlost’’, Sarajevo, 1988. godine;
2. ‘‘Baštinski dar’’ (poezija), ‘‘Univerzal’’, Tuzla, 1999. godine;
3. ‘‘Uzlazno padanje’’ (drama), ‘‘Sterijino pozorje’’, Novi Sad, 1999. godine;
4. ‘‘Molitva za mrtve’’ (poezija), RIZ ‘‘Prosvjeta’’, Srpsko Sarajevo, 1993. godine;
5. ‘‘Zbogom Sarajevo’’ (poezija), Udruženje za informativno-kulturnu djeltnost ‘‘Sveti Sava’’, Srpsko Sarajevo, 1996. godine;
6. ‘‘Romanijski soneti’’ (poezija), Udruženje za informativno-kulturnu djeltnost ‘‘Sveti Sava’’, Srpsko Sarajevo, 1997. godine;
7. ‘‘Ona koje ima’’ (poezija), Književni fond ‘‘Sveti Sava’’, Srpsko Sarajevo, 1999. godine;
8. ‘‘Ode, a da nije poginuo’’ (poetsko-filozofska drama), Književni fond ‘‘Sveti Sava’’, Srpsko Sarajevo, 1999. godine;
9. ‘‘Pjevljive priče’’ (poezija za djecu), Književni fond ‘‘Sveti Sava’’, Srpsko Sarajevo, 2002. godine;
10. ‘‘Očevim jezikom’’ (poezija), Zavod za udžbenike i nastava sredstva, Istočno Sarajevo, 2004. godine;
11. ‘‘Viđenje unaprijed – život na brisanom prostoru’’ (dokumentarna hronologoja), Književni fond ‘‘Sveti Sava’’, Srpsko Sarajevo, 2005. godine;
12. ‘‘Izabrane pjesme’’ (poezija), Književni fond ‘‘Sveti Sava’’, Srpsko Sarajevo, 2006. godine;
13. ‘‘Roman o Ivani’’ (roman), Književni fond ‘‘Sveti Sava’’, Srpsko Sarajevo, 2007. godine;
14. ‘‘Sjenke’’ (roman), Književni fond ‘‘Sveti Sava’’, Srpsko Sarajevo, 2006. godine;
15. ‘‘Pjesnici u đačkom kolu’’ (izbor poezije pjesnika sarajevsko-romanijsko-drinske regije za djecu), Književni fond ‘‘Sveti Sava’’, Srpsko Sarajevo, 2008. godine;
16. ‘‘Jezikom duše’’ (roman), Književni fond ‘‘Sveti Sava’’, Srpsko Sarajevo, 2010. godine.
Član je Udruženja književnika Republike Srspke i Srbije, Udruženja šumarskih inženjera i tehničara, osnivač Udruženja za informativno-kulturnu djelatnost i Književnog fonda ‘‘Sveti Sava’’ i ‘‘Glasa istoka’’ – časopisa za književnost, umjetnot, nauku i društveni život.
Objavljivao je u ‘‘Oslobođenju’’, ‘‘Našim danima’’, ‘‘Licima’’, ‘‘Životu’’, ‘‘Mostovima’’, ‘‘Stvaranju’’, ‘‘Mladosti’’, ‘‘Energoinvestu’’, ‘‘Životu’’, ‘‘Odjeku’’, ‘‘Književnoj reči’’, ‘‘Književnim novinama’’, ‘‘Oku’’, ‘‘Javnosti’’...
O njegovim knjigama su pisali:
• Majo Otan (Jugo-harakiri Nedeljka Žugića - o romanu ‘‘Samoubica objašnjava svoj slučaj’’, ‘‘Naši dani’’, 1988);
• Vladimur Jagličić (Stihovi slikani užasom - o zbirci pjesama ‘‘Molitva za mrtve’’, ‘‘Javnost’’, 1995);
• Radoslav Samarddžija (Pjesme ratnog užasa - o zbirci pjesama ‘‘Molitva za mrtve’’, Oslobođenje 1994);
• Milanko Vitomir Mali (Sonetna daronosnica - o zbirci pjesama ‘‘Romanijski soneti’’, Oslobođenje, 2000);
• Nedeljko Zelenović (Soneti bola i radovnja - o zbirci pjesama ‘‘Romanijski soneti’’, Oslobođenje, 2000);
• Nedeljko Zelenović (Ženi na putu od ničega do nečega - o zbirci pjesama ‘‘Ona koje ima’’, Oslobođenje, 2001);
• Milenko Stojčić (Lirske epistole Nedeljka Žugića - o zbirci pjesama ‘‘Ona koje ima’’, ‘‘Glas srpske’’, 2002);
• Radoslav Samadžija (Rat nas je sve pobjedio - o poetsko-filozofskoj drami ‘‘Ode, a da nije poginuo’’, ‘‘Glas srpske’’, 2002);
• Nedeljko Zelenović (Oda čovjeku i duši - zbirci pjesama ‘‘Očevim jezikom’’, ‘‘Glas srpske’’, 2004);
• Radoslav Samardžija (Poetski naboj romana - o romanu ‘‘Sjenke’’, ‘‘Gls srpske’’, 2004);
• Tanja Trifunović (Put čudnovate staze srca - o romanu ‘‘Sjenke’’, ‘‘Nezavisne novine’’ 2008);
• Bojana Popadić (U bijeloj sjenci oblaka - o romanu ‘‘Roman o Ivani’’, ‘‘Glas srpske’’, 2007);
• Nedeljko Zelenović (Spasiće nas ljubav i praštanje - o romanu ‘‘Roman o Ivani’’, knjiga književnih kritika ‘‘Lažljivci koji govore istinu’’ Nedeljka Zelenovića, 2011);
• Nedeljko Zelenović (Pisci su lažljivci koji govore istinu - o romanu ‘‘Sjenke’’, knjiga kjiževnih kritika ‘‘Lažljivci koji govore istinu’’ Nedeljka Zelenovića, 2011);
• Željka Domazet (Sjenke rata i rasula - o romanu ‘‘Sjenke’’, ‘‘Glas srpske’’, 2006);
• Saša Šekara (Nebeske suze spasa - o zbirci pjesama ‘‘Izabrane pjesme’’, ‘‘Glas srpske’’, 2007);
• Nedeljko Babić (Poetika u nagonu izviđanja - o zbirci pjesama ‘‘Očevim jezikom’’, ‘‘Oslobođenje’’, 2001);
• Zoran Kostić (Oči duše - o zbirci pjesama ‘‘Očevim jezikom’’, ‘‘Glas srpske’’, 2006);
• Radoslav Samardžija (Moderno literarno djelo - o romanu ‘‘Roman o Ivani’’, ‘‘Nezavisne novine’’, 2007);
• Mihailo Orlović (Veži me tako da mogu da letim - o romanu ‘‘Roman o Ivani’’, ‘‘Glas srpske’’, 2006);
• Radoslav Samardžija (Mozaička poetsko-dokumentarističko-filozofska struktura romana - o romanu ‘‘Sjenke’’, sajt www.svsava.org, 2006);
• Radomir Jagodić (Ljubav Bisere i nauma je Nojeva arka spasa - o romanu ‘‘Jezikom duše’’, ‘‘Glas istoka’’, 2011);
• Petar Aškraba zagorski (U središtu knjige je ljubav - o romanu ‘‘Jezikom duše’’, ‘‘Glas istoka’’, 2011);
• Dušan Zurovac (U znaku traganja - o romanu ‘‘Jezikom duše’’, ‘‘Glas istoka’’, 2011).
Zastupljen je u:
• ‘‘Enciklopediji pjesnika Jugoslavije 1990. godine’’,
• ‘‘Antologiji savremene srpske poezije pjesnika rođenih poslije 1945. godine’’ Vladimira Jagličića i
• ‘‘Nasukani na list lirike’’ (antologiji savremene srpske poezije Bosne i Hercegovine) Anđelka Anušića i Živka Maleševića.
Nagrade:
• Nagrada ‘‘Slovo gorčina’’ (1981 i 1982),
• Gordanino proleće (1980),
• Plaketa ‘‘Pjesnik - svjedok vremena’’ za knjigu ‘‘Ona koje ima’’, 2002.,
• Plaketa ‘‘Svetosavlje’’ Trebinje, 2003.,
• Istina o Srbima (Gradiška),
• Književne zajednice ''Jovan Dučić'' za najbolju pjesmu u 2002. godini,
• Povelja Vidovdanskih pjesničkih susreta za rukopisnu zbirku pjesama ‘‘Zbogom Sarajevo’’ 1996.,
• Povelja Književnog fonda ‘‘Sveti Sava’’ za najbolju knjigu na temu ljubavi za roman ‘‘Roman o Ivani’’, 2009.
Projekti:
''Prvi festival guslara Bosne i Hercegovine'', Ilijaš 1991. godine,
‘‘Vidovdanski pjesnički susreti’’ u Sokocu (od 1993 godine),
Udruženja za informativno-kulturnu djelatnost i Književnog fonda ‘‘Sveti Sava’’ (objavilo je 55 knjiga raznih žanrova i raznih autora),
Ratnih izdanja knjiga i novina u Republici Srpskoj (‘‘Srpski vojnik’’ - kasnije ‘‘Srspka vojska’’, ‘‘Rat u pjesmi’’ – prva štampana knjiga u ratu 1993. godine i prvih štampanih izdanja u RIZ ‘‘Prosvjeta’’ – sada Zavodu za udžbenike i nastavna sredstva),
‘‘Književnici zajedno’’,
‘‘Knjižvnici sa prirodom’’,
‘‘Pjesnici u đačkom kolu’’ (antologija pjesnika za djecu sarajevsko-romanijsko-drinske regije),
Informativno-stručnog časopis ‘‘Šume’’,
‘‘Glas istoka’’, časopis za književnot, umjetnost, nauku i ruštveni život,
‘‘Đurđevdnski krst na Romaniji’’ (humanitarna akcija)
‘‘Alter-ego’’ (centra za ličnu, bračnu i porodičnu problematiku) i mnogih nevladinih organizacija koje su uticale da se ‘‘skinu’’ sankcije opštinama u Republici Srpskoj, sprečavao sukobe, kao što su pobune vojske, kao i drugih pobuna na relacijama koje nisu za javnost.
Piše filmske scenarije (‘‘Druga ruka’’, ‘‘Čuvari predsjednika’’, ‘‘Nema pare bez omare’’, ‘‘Miljacka - rijeka života i smrti’’, ‘‘Život na rukama’’...)
Istražuje sociološko-psihološke fenomene i pojave.
Objavio je traktate jasne do bola: ‘‘Rat mitova’’, ‘‘Kraj trojedne Bosne i Hercegovine’’, ‘‘Kolektivna smrt naroda’’, ‘‘Čovjek je uzrok haosa’’, ‘‘Ko je grobar Srba u BiH’’, ‘‘Kome treba ovakva policija’’, ‘‘Nikolino samo(ubistvo)’’, ‘‘Nepotpisani pečat istine’’, ‘‘Šumska mafija pustoši šume’’,’’Nestanak šuma je krađa budućnosti’’, ‘‘Balvan pukao od opterećenja’’, ‘‘Rat filmskom industrijom’’, ‘‘Neka književnika makar nikome ne trebali’’, ‘‘Samouništenju naroda prethodi kriza kulture’’, ‘‘Sebi fabrike – narodu višak nemanja’’, ‘‘Nestala je krivina udesno’’, ‘‘Infektivan jezik mržnje’’, ‘‘Prodaja Srebrenice’’, Sodoma i gomora’’, ‘‘Splav koji prokišnjava’’, ‘‘Medijski linč SDS-a’’, ‘‘Nekažnjeni čitač budućnosti’’, ‘‘Pođi-stani-odustani’’, ‘‘Prosjački štap za odlikovane’’, ‘‘Upozorenje Srbia na zle sile’’, ‘‘Višegrdska staza – od svjetske manifestacije do prvatizacije’’, ‘‘Lažljivci koji govore istinu’’, ‘‘Žive rane peku, a srce ne puca’’, ‘‘Vladavina diktature nerada i nereda’’, ‘‘Proizvođači prošlosti – kradljivci budućnosti’’, Najezda loših pisaca’’, Sa Titom energija zablude, poslije Tita strah od budućnosti’’, ‘‘Pazi se, prisluškuju’’, ‘‘Svijest pala u nesvijest’’, ‘‘Infektivan jezik mržnje’’, ‘‘Duhovi zlobe’’, ‘‘Da te nema trebalo bi te izmisliti’’, ‘‘ Banke bez fabrika kradu budućnost’’, ‘‘U svetom siromaštvu vlast čeka narodna sačekuša’’, ‘‘Da te nema trebalo bi te izmisliti’’, itd.
Adresa:
Romanijska 87
71420 Pale
e-mail: nedeljko.zugic@gmail.com
http://nedeljkozugic.blog.rs/
Telefoni: +387 (0)57 226-538, +387 (0)65 543-983
« | April 2010 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |