Nedeljko Žugić, 1

PRAZNIM RIJEČIMA PUSTOŠI SE DUŠA!

Vidovnjak iz Kalinovika Gojko Goša Elez

nedeljkozugic | 08 April, 2010 08:27

 

VIDOVNJAK KOJI PLETE I GLEDA U KARTE
Gojko Goša Elez, prozorljivac, Kalinovik (selo Šivolji)


       Gojka Elez je rođen 1946. godine. Predviđa budućnost uz pomoć graha i karata mađarica, ali i na osnovu viđenja onoga koji to traži ili ne traži od njega. Sve zavisi da li to osjeti da treba nekome. Sreli smo ga  posredstvom Petra Aškrabe Zagorskog, književnika istraživača o porijeklu porodica, krajem avgusta u selu Šivoljima, kod Kalinovika. Selo se nalazi na jugoistočno od Kalinovika, na zagorskoj visoravni. Uz put smo, kao u čudu sreli ženu, ubrađenu, koja ide bosa  blatnjavim putem. U namjeri da je fotografišemo, izašli smo iz auta i pitali je za dozvolu. Ona je vrisnula i ubrzala hod dozivajući sina da je zaštiti od napasnika. Odustali smo i produžili do kuće Goše Eleza, praćeni smijehom istraživača Petra Aškrabe Zagorskog, koji je sva svoja istraživanja stavljao u kruti okvir ''tako'' i nikako drugačije.
      Prilaznice kući su neobične, široke i posute šljunkom. Ograda oko kuće je ofarbana, sa kapijom od metalne konstrukcije, ukrašenom toplim bojama. Kuća – kao iz dizdilenda, plijeni pažnju prolaznika: crveni krov, bijela fasadna cigla, satelitska antena,  slika belog anđela na pročelju, terase od drvene ograde...Ispred je šuma, pečenjara sa stolovima i stolicama natkrivenim drvenim krovom i dosta kuća i štala.. Tu smo sreli Gojka Eleza, koji ti ne da da stvoriš viziju njegovu kako oko vidi, već kako on hoće da ti indukuje sliku o sebi. Želi da te dodirne psihom. Brz govor, praćen neurotičnim pokretima, odaje osobu koja je previše primala u sebe informacija iz vanjskog svijeta... Meni se, od početka, bez znanja ko sam i šta sam, prisnije obraćao. Sa njim su sjedili neki strani ljudi, za koje smo kasnije saznali da su iz Šapca. Počastio nas je suhim mesom, pićem i kolačima. Sin i neka grupa radnika su vozili sijeno. Pri pomenu ko sam, sjetio se moje prezimenjakinje, koja je radila sa njim u centrali penziono-invalidskog osiguranja u Sarajevu. On je naučio da  ''baca karte''. Kada je čuo da sam bivši kalinovački zet, sjetio se da je moja svastika poginula sa mužem i djecom, ali i o posjeti njene sestre njemu i tačno mi je rekao šta je i šta su drugi rekli o meni, kada je pitao za koga je bila udata...
        Drugi put smo ga posjetili u njegovom stanu u Sarajevu. Dočekao nas je ispred stana. Primjetili smo da na nogama ima gumene opanke. U stanu je imao šaroliklo društvo, neke zemljake iz Kalinovika, komšiju Hrvata i komšinicu muslimanku, za koju je šaljivo (čak šarlatanski) govorio da mu je žena. Ona se smijala i spremala kafu i rakiju, bez kompleksa od toga što nam je govorio. On je, dok je razgovarao sa nama, pleo. Izgledao je smiješno i ponosno u isti mah. Te dvije slike se nisu podudarale, ali ni sudarale. Uspio je da u sebi spoji suprotnosti, kao što smo primjetili i kod drugih vidovnjaka i prozorljivaca.
 
       Pitamo ga: Gošo, ljudi se bave proročanstvima sa ovakvim i onakvim predznacima. Bili smo kod vaše kuće i vidjeli smo čovjeka kojem ste vi pomogli da prepozna ono što ga čeka u budućnosti i izbjegne opasnost. Kako?
 
       - Našao sam ga na otpadu, kod Mileta Ciganina u Šapcu, gdje sam kupovao dijelove za traktor. Kada sam ga vidio, osjetio sam da mu se može desiti  nešto vrlo ružno istu veče. Rekao sam mu da u naredna 24 sata ne bude u autu, jer vidim nešta ružno. Auto je bilo crne boje, bolje marke. Uveče je bombom raznešeno, a četiri su oštećena pored njega. Od tada sam ja njegov drugi Bog. Istina živa... Već trinaest godina, nema dana da me nije nazvao. Vodio me na VMA u Beogradu, na kontrolu, svugdje, svugdje,svugdje... Pomogao mi je u izradu planova za kuću i štalu, dovodio mi majstore da mi rade na gradnji kuće, razvođenju instalacije za struju, slikare, vajare.  Čovjek koji mi je naslikao bijelog anđela (anđela Gavrila), umro je od srca, a molio me prije smrti da dođem na šest mjeseci kod njega u Srbiju. Ja obožavam anđela gavrila. To je jedini svetac koji hoda po zemlji i prikazuje se, uništava žene koje jade rade. Kažu da je to jedini svetac moćan za opasne žene, koje rade zlo i  nanose zla ljudima i okolini. 
 
      Ima li još takvih slučajeva?

      - Ima u Crnoj Gori, Sarajevu, Srbiji, Republici Srpakoj.Ima ih iz Njemačke, Australije. Među njima ima više žena nego muškaraca. Neke se obraćaju što nemaju djece, a neke što nemaju sreće. Jednom iz Lukavice, Glogovcu, sam na slavi rekao: ženu nemoj mijenjati, imaćeš djece, vidim dijete muško, kao da sam ga povio. Ima ljudi koji kažu sve detalje o sebi, a neki vole lagati.

          Kako otkrivate ljude, po glasu, po pokretu, uzmahu...?

          - Po svemu. Kada sam bio u bolnici, dok je prolazila doktorica, ja sam je vidio kao djevojku. Pitao sam je: jesi li ti te i te žene kćerka? Odgovorila je da jeste. Rekao sam da je ista majka i da sam je poznao po leđima. Ona mu je rekla da to nije tako, već da liči na babu ''golijanku''. Rekao sam joj da liči na Miloša Dragovića, a da joj je baba ''golijanka'' bila malo većoi baksuz. Reklla je da je tako... Ni u jednom muškarcu, ako nije lud i alkoholičar, ne vidim zlo kao što je u većini žena. One su strašno opasne. Gdje god mogu zamućuju kuće, razvaljuju brakove, mrze rodbinu muža... Jesam li pomislio na nekoga, on me je nazvao ili je došao. To je živa istina. Mislim da me mogu mrsiti samo loši ljudi. Ko god me voli, on je dobar i nema za mene ništa ružno da kaže. Nikom ništa ružno nisam učinio. Ja sam u svom selu tako registrovao ljude. Ljudi koji su pakosni znaju mrziti. Kad je rasna i dobra, volim tuđu ovcu i kravu vidjeti. Imam komšiju Noga, koga neću do smrti zaboraviti. Hoće učiniti, nije tijesan, dok drugi nisu takvi; oni bi tre zaklali da mu zgaziš travu koja će se podići.

                                                                                 Nedeljko Žugić

KOMENTARI:

 Gojko ja sam Goran Gajic iz Jajca. Za vreme rata sam bio u Kalinoviku i tad smo se upoznali. Dolazio sam vise puta kod Vas i Vase kuce gde ste me Vi i Vasa porodica uvek lepo docekali a ako se secate pomogli ste i mojoj majci koja je vrlo često imala glavobolju ali posle VaŠe pomoći više joj se to nikad nije ponovilo. Voleo bi da ponovo uspostavimo kontakt i da se cujemo pa i vidimo kad nam to bude u prilici. Veliki pozdrav od mene. moja imejl adresa je: goran.grandis@gmail.com Broj telefona 00381-63-369-100

Komentari

Re: Vidovnjak iz Kalinovika Gojko Goša Elez

Strvina | 21/02/2011, 11:34

Uslika li ti išta sa tog puta ?

Dodaj komentar





Komentar će biti proveren pre nego što se objavi.

Zapamti me

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS
Powered by blog.rs - Design by BalearWeb