Nedeljko Žugić, 1

PRAZNIM RIJEČIMA PUSTOŠI SE DUŠA!

Nedeljko Žugić, književnik i izdavač

nedeljkozugic | 08 April, 2010 08:45


 

Kulturom se bave stranački miljenici

          Glas: Gospodine Žugiću, ko se danas bavi kulturom, kulturnim prilikama i potrebama?

       Žugić: Pošto su profiteri, pauci rata, koji su apsurdno ratovali ''pođi, stani, odustani'', uveli pravilo da onesposobljavaju sposobne, devastirali životnu sredinu, tako da je narodu svijest pala unesvijest, predstavnici kulture, kao druge čovjekove prirode, su odojčad istih, odnosno, kulturom se bave stranački miljenici, kako u lokalnim zajednicama, tako i na najvećem nivou.

         Glas: Hoćete li biti konkretniji?

         Žugić: Naravno, sve se komplikovano da pojednostaviti, ako čovjek ima zdrav razum i čisto srce. Uzmimo primjer Višegradske staze u Višegradu, Vidovdanskih pjesničkih susreta u Sokocu, Šušnjara u Oštroj Luci, te niz likovnih kolonija, kao i nagradama koje daje Ministarstvo prosvjete i kulture, te skoro svaka kulturna manifestacija. Tu Višegradsku stazu vodi neki paranoik i vječiti direktor Doma kulture – Milan Šušnjar, za koga su Milanko Borovčanin Romsok i Milenko Jevđević glavne violine, koji su svoj ''talenat'' i ''umijeće'' proširili i na Vidovdanske pjesničke susrete u Sokocu, te učešče i na  Danima Duška Trifunovića, koja se nedavno održala na Palama. Mene i ne pozivaju, nisam stranački podoban, bez obzira što sam, još u ratu, projektovao i osnovao, mnoge manifestacije.
          Na tim Danima Duška Trifunovića, koje je organizovao direktor Centra za kulturu u Palama Slobodan Kovačević, pozvani su pjesnici po njegovoj volji, bez obzira što je sam Duško insitucija i akademija, a vrhunac nemorala, neznanja i manipulisanja je što je knjizevnu nagradu ,,Duško Trifunovic¨ za životno djelo trebala dobiti najveća živa pjesnikinja srpskog jezika Dara Sekulić, koja je rame uz rame rasla i uzrastala uz Duška. Dara je dobrzala iz daleka, ali Slobodan Kovačević je nagradu dao, uz pomoć brzopoteznih univerzitetskih profesora, Đorđu  Sladoju. To je svojevrsni skandal, zamaskiran natpisima u štampi kako je manifestacija potvrda da su Pale veliki grad, kada ima takvu manifestaciju. A takva manifestacija je stvar države, a ne megalomanske samovolje stranačkih podobnika.
          Slobodan Kovačević, SDS-ov kadar, obratio se narodnom poslaniku Snježani Jokić i tadašnjem predsjediku SNSD-a Pale Peri Marinkoviću, kako bi uticali na Irenu Soldat, pomoćnika ministra za kulturu, a i samog ministra Antona Kasipovića, da dobije sredstva za Dane Duška Trifunovića u Palama. I dobio je, kao i sredsdtva za obnovu stolica u sali, čime se SDS kitio u predizbornoj kampanji. Neka je to na dušu Snježani Jokić, Petru Marinkoviću i Ireni Soldat. Tako su dali svojevrstan doprinos kampanji SDS-a, a oni su svi SNSD. To je očito, stameno kao tvrđava. Nema toga koga nevolja tjera da to boje vidi od mene.
 
         Glas: Je li vas pozvao na tu manifestaciju?
 
        Žugić: Nije smio, jer je to dio predizbornog marketinga, treba uvući neupućene i slavopojne pisce, kojima ako daš pare začepiš usta. Ja ne spadam u takve pisce, koji su moralne nakaze, dragokupivi i sebeljubivi do besvjesti. U tom gradu, lopovska oligargija SDS-a ne vidi da samobjavio 38 knjiga raznih žanrova, za devet godina od kada živim na Palama. E dobijam dotacije od Skupštine grada i Skupštine opštine Pale. Važan je festival frule i gusle, kojima s stimulišu zablude...

          Glas: A kako ste prošli na ovogodišnjem konkursu, koje objvljuje Ministarstvo prosvjete i kulture za izdavačku djelatnost i kulturne manifestacije?

            Žugić: Evo odgovoriću vam šta smo u Uduženju ''Sveti Sava'', kao žestok prigovor napisali Ministru kulture na ovogodišnjem finansiranju javnih potreba u kulturi (izdavačke djelatnosti i kulturnih manifestacija):
 Ove godine, nakon slanja veoma uspješnih knjiga na konkurs za sufinansiranje izdavačke djelatnosti, nisamo prošli ni sa jednom knjigom, što je dokaz da se nestručno, neselektivno i pristrasno radi u dodjeli novčanih sredstava, odnosno rada žirija koji samo na osnovu dvije recenzije, bez viđenja djela, daje novčana sredstva. Tako se i ovog puta (2008. godine) dokazalo da recenziju piše svako i da ona nema moralnu i stručnu dimenziju, koje dobro dođu vještim manipulatorima da ''pokupe'' sve nagrade. Pomoćnik  ministra Irena Soldat, samo suho paradira kada vodi tu vrstu djelatnosti, a prakse u izdavaštvu ima koliko član udruženja piljara.
          Da nije tako, prošla bi nam ove godine knjiga pjesnika Radislava Ćivše iz Sokoca ''Riječ po riječ'', te zbirka priča Milenka Ivanovića iz Zvornika ''Makadam'' ili naučna studija (pisana četrdeset godina) Petra Aškrabe Zagorskog ''Srbija - Zagorje, Stara srbska prezimena, seobe...)'', koju su recenzirali dr Radoslav Milošević, Rajo Vojinović i još četvorica doktora nauka.  Sve to žiri u sastavu Duško Pavulja, Zora Nikitović i Živko Malešević nije predložio za nagrađivanje, što govori o jalovosti rada i da su u samo kao pokriće Ministarstvu da na jeftinnačin zadovoljava pisce. A oni ih, u suštini, zavađaju.
            Isti je slučaj i sa kulturnim manifestcijama. Nama je ove godine prošla manifestacija ''Književnici zajedno'', ali taj novac od minimalnih 1000,00 KM nije dovoljan za nastup 10 književnika samo na jedno mjestu, bez troškova prevoza, hrane, dnevnica...
Zbog toga, ali i zbog nadobijanja novčanih sredstava za naše tri izuzetno dobre knjige, odustajemo od uzimanja sredstava za književnu manifestaciju ''Književnici zajedno'', jer se tim poslom bave nepodobni kadrovi u Ministarstvu prosvete i kulture u Vladi Republike Srpske.

          Glas: Kako je stanje u Udruženju knjiiževnika?

        Žugić: Neka pisaca makar nikome ne trebali, to je rezultat mog dugogodišnjeg istraživanja, ali pisci su sujetni, imaju prenapuhan ego, što bi rekao Njegoš ''nošeni su strašnom mišlju grudi nadutije''...Udruženje književnika ne funkcioniše, a to najviše odgovara Banjalučkoj podružnici, koja mimo statuta Udruženja književnika ima svoj statut i svoj žiro račun, što je nedopustivo, prema važećim prvnim aktima. Ali, ko te pita, važno je da je tu vječiti Kecman, bolje reći Ketman, koji se samo ketmaniše, kako koja vlast dođe, samo da je njemu nakislo. A nisu ni drugi bolji, on bar radi, hoće, umije...
         Ima tu, odgovorno tvrdim kao istražćivač nešta drugo, jer prve slabosti država je pokazala prema piscima. A i kako ne bi kada su državu stvarali pisci koji su narod vodili preko nepostojećeg mosta, od romanijskog tibeta, do Sanskog Mosta koji je pao prije nego što je majka pjesnimka Bore Kapetanovića u selu Podlug upitala pisca ovih redova: ''Šta će biti sa nama...?''


 

Komentari

Dodaj komentar





Komentar će biti proveren pre nego što se objavi.

Zapamti me

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS
Powered by blog.rs - Design by BalearWeb